Suvremeni čovjek vjernik u sebi nosi jedan strah da mu je Bog odredio događaje u njegovom životu. Tako stalno možemo čuti da nam je takva sudbina.
Zato u strahu da nam je Bog uskratio slobodu pokušavamo se osloboditi Boga i njegove slobode. Upravo zbog svojega stava kojima smo bombardirani od onih koji nikada nisu upoznali Boga sebe smo doveli na krive putove. Donedavna je bilo interesantno se hvaliti svojim vjerskim životom a danas se sklanjamo od javnog svjedočenja vjere. Strah koji se u nas uvukao zapravo je uništio slobodu kojom nas Bog oslobodi. Iz dana u dan svatko od nas ima rituale kojima obilježavamo svoj život. Sve je prožeto ritualima. Od ustajanja ispijanja kave do susreta. Zapravo smo sebe zatvorili u svoje svjetove kojima služimo kao zarobljenici. No Bog nas oslobađa danas od svega što smo do sada imali na umu.
Upravo će poslanica Galaćanima koju danas čitamo posvjestiti nam da jedini koji nas oslobađa pa i od robovanja zakonu upravo Bog. Naša ranjenost koja svakodnevno uzima zamah nas vuče u neprestane analize u kojima opravdavamo mnoštvo naših postupaka. No u svemu što smo proživjeli duboko u korijenu stoji naša vlastita odluka. Ponekad ishitrena ili pak dobro promišljena. To je isto kako i naša kreditna zaduženost u kojem smo možda pročitali sve uvijete velikim slovima ali smo zaboravili čitati margine toliko malenog fonta da nas to kao i ne interesira. Naš život je svet i upravljen je prema ostvarenju najvećega dara darovanoga od Boga a to je naša sloboda. Svatko od nas može svojim činima i postupcima proslaviti svekoliku Božju ljubav ili pak zanijekati svoje vjersko poslanje. Na nama je sve a ne na nekom drugom. Premda bi smo mi uvijek vrlo rado da je netko drugi kriv za naše postupke i krive reakcije. Zato danas dok stojimo ispred svojega Gospodina u njemu pronalazimo olakšanje i smiraj. Doista mnoštvo je onih koji se smatraju danas velikim i sposobnim davati savijete i pouke premda su u svojem životu daleko od umnih i dobrih rješenja. Upravo nas je naša oholost i podložnost nekim drugim načinom promišljanja odveli od slobode koja nam pruža život dostojan čovjeka. Bog Isus Krist zabrinut je za svakoga od nas. Njemu je jedino stalo da naš život bude blagoslovljen. Čitajući cjelokupno evanđelje i sami se možemo o toj ljubavi osvjedočiti. Bog nema namjere nikoga kažnjavati jer on je ljubav neizmjerna. Ljubav koja prašta i pokreće život. Nažalost ponekad se olako prepuštamo današnjem najvećem zlu govoreći ja ću griješiti a Bog će to i onako oprostiti. Preuzetnost nas je odvela daleko od istine života i zarobila nas u tamnicu u kojoj se vrtimo oko sebe i svojih sitinih interesa i stvorenih problema.
U svojem apostolskom pohodu SAD- u sveti papa Ivan Pavao II rekao je okupljenim mladima znakovite i važne riječi i za nas danas. „Vi se ponosite da ste građani društva u kojem je ustavom građanima visoko zajamčena sloboda. No to odmah ne znači da ste osobno doista slobodni.“ Svaka država upravo na slobodi gradi svoje slobode ujedno uskraćujući slobodu. Tako i u našem društvenom poretku sloboda izražavanja je pridržana samo na nekolicinu a ostale slobode se prozivaju i deklariraju kao kontroverzne. Slijediti Isusa Krista, slijediti njegov put nije nešto što se događa samo od sebe. Prihvaćanje Isusovog puta kršćanstva znači prihvaćanje radikalnog obraćenja. Isus okreće svoje lice prema Jeruzalemu. Mjestu svoje muke i smrti. Svu svoju odlučnost stavlja na raspolaganju Bogu. Zato i sam evanđelist Luka naglašava i sav njegov spasiteljski život stavlja pod znak uznesenja, znak proslave. Samo tako se može i prihvatiti Kristov put. Istina, uvijek je bilo i bit će onih koji ga slijede iz radoznalosti, koji očekuju dobitak bilo na ovom ili onom svijetu, onih koji idu sa svojim poznanicima. No da bi se slijedilo Gospodina u nama je neophodna svjesnost i odlučnost. Isus je odrješit i konkretan. Čak toliko šokira svojim izjavama s namjernom izazvati stanje u čovjeku koje će ga pokrenuti nabolje.
Polazna osnovica sve promjene jest čovjekova promjena. Novi svijet, novo čovječanstvo, proističe iz čovjekove nutrine. Oni koji bi prihvaćali vjeru u njega poradi kakve dobiti jasno odgovara da kod njega nema računice. “Sin čovječji nema na što nasloniti glavu“. Tko se god bori za sebe neće naći podršku u Isusu Kristu. Nema privatne vjere. Nema privatnog prakticiranja vjere u svoja četiri zida kako to neki danas propagiraju. Isus se daruje za svakoga od nas i želi cijelo naše biće da bude uronjeno u Božansku slobodu i ljubav. Samo tako je moguće postići život blagostanja. Nažalost iz naše ranjenosti kojoj je izvor čovjek usmjereni smo uvijek sve promatrati kroz prizmu svoje povrijeđenosti. Zapravo je sva naša ranjenost nama svima prepreka da se ostvarimo. Jer uvijek sve podređujemo onome da sve što činimo nama donosi sigurnost. U želji da ne budemo povrijeđeni uvijek sve precizno određujemo. Sve su to kočnice kojima onda zatvaramo milosti da djeluje u nama. Teškoće imaju svoju težinu ali se radi njih čovjek ne bi trebao gubiti. Neki izgube vjeru jer im je umro otac ili netko drugi blizak. Bol i smrt nadvladava se novim životom. Novim svjetlom.To su stanja naša opravdanja da ono što je bitno odgađamo za sutra. Jer odricanje od mana ili izvođenje dobrih dijela uvijek su zablokirana. To je stanje duše opiranja i opravdanja u izvanjskim događanjima koje su nas zadesila. Nasljedovati Isusa danas znači neodgodivo živjeti Njegov program ljubavi i dobrote. Tko prihvaća kršćanstvo, tko istinski krene Isusovim putom, postaje svjestan kako neće osjetiti blagodati i dobitke ovoga života, ali će imati novo srce i novi pogled, zapravo novu viziju sebe i svijeta. Isus poziva sad, danas i sad treba odgovoriti. Sad, danas, donesimo odluku započeti živjeti novi život. Krenimo putem koji nas oslobađa za život milosti i nemojmo se osvrtati na one provokacije kojima smo ponekad podložni. Živimo otvorenog srca koje nam omogućuje život ljubavi. Prepustimo se da nas Krist blagoslovlja i vodi i neka nam donese slobodu i radost kojoj nema kraja.
don Damir Bistrić
Facebook Komentari
comments
