Svaki put kad pozorno i s ozbiljnošću slušamo Isusa u nama se budi veliki ispit savjesti. Na Božju riječ nitko ne može ostati ravnodušan ako je sluša srcem. Na svakom odlomku na svakoj rečenici pozvani smo razmišljati i intenzivno raditi na sebi. Dapače to i jest naše poslanje.
Iščitavati sa pozornošću riječ Božju, s ljubavlju je prihvaćati i u poslušnosti vjerno živjeti i čuvati. Isusovo poslanje i dolazak na svijet nije bio da bi laskao svijetu kako je divan i krasan, kako je oduševljen sa svim što smo iskrivili i u njegova usta stavili, niti da bi ikome povlađivao, već da u istini svaki čovjek vjernik koji želi živjeti vjeru da napokon ima potpuno spoznajne vjerske istine. To je prava Božja ljubav. Evanđelje je smjernica i putokaz. Navigacija kako doći do cilja osmišljena života. Bez evanđelja, bez Svetoga pisma nije moguće živjeti vjeru. Jer pismo je korektiv za sve. Korektiv za krive navike, za vlastite proizvoljne stavove koji su nas sunovratili u životarenje iskrivljenih vrednota. Naravno da bi svi mi lakše prihvaćali Krista koji nam povlađuje. Krista koji samo tješi i koji je milosrđe. Krista koji liječi i istjeruje demone. Krist doista nosi sve kvalitete koje tražimo. On je tješitelj, zaštitnik siromaha, neprocjenjivo milosrđe, liječnik tijela i duše, onaj koji nas oslobađa svih sila zla i đavla. On je nebo na zemlji. On je ispunjenje svega dobra i radosti. No mi smo se udalji od njega, zapriječili njegovo djelo milosti i ljubavi tako što smo prigrlili površnost tražeći brza i kratkoročna rješenja. S tim pokušavamo vinuti se u Božju prisutnost i što prije odreći se nje prigrlivši prolaznost i ono što nam se nudi kao alternativa. I tako kršćani i žive od alternativa, nadri vjerskih vođa, kvazi karizmatskih seminarčića koji im ublažuju i povlađuju i prodajući im svoje bezvjerske proizvode koja im daju kratkoročna stanja mira.
No čitajući danas evanđelje Krist ne želi umiriti našu alternativnu zaspalu stvarnost već nas želi dobrano protresti. Prema svima smo kritični. Kritični smo prema ovima i onima. Prema svom biskupu, župniku, kapelanu, Crkvi općenito. Kritični smo prema svojim liječnicima, medicinskom osoblju. Kritični smo prema učiteljima, nastavnicima, profesorima. Prema svima. Samo nismo kritični prema sebi svom životu koji je u većini promašen, neostvaren i prepun kompleksa. Nismo kritični prema svojoj neodgovornosti. Polovičnosti i nebrige u radu, traljavosti u obavljanju dužnosti, zanemarivanom odgoju svoje djece koji nam je povjeren. Mogli bi smo svega toga navoditi beskrajno. Kriticizam se kao bolest uselio u svakodnevni naš komentar. Sve mi znamo što bi netko drugi trebao raditi izostavljajući svoju odgovornost i svoj život. Upravo o tom danas Krist i želi nama svrnuti pozornost. Postali smo previše vezani za ono što je površno i sve što činimo samo gasimo površinske požare dok u jezgri bukti buktinja ognja koja raslojava svakog čovjeka. Nitko ako je navezan bolesno na bilo koga ne može živjeti slobodno. Svaka sprega kršćana i bilo koje vlasti uvijek traži odricanjem istina vjere. Svaka navezanost i financiranost od bilo kojeg sistem traži provedbu sistemskih programa. Priklanjanju i usvajanju bezbožnih i protuvjerskih zakona. Svaka navezanost na roditelje, djecu, duhovnjake, ljude koji nam se sviđaju, koji si izvor ljudske pohote znak je da se nešto u nama poremetilo. Isus u ovom odlomku nije protiv roditeljske povezanosti i ljubavi. Roditelj je uvijek roditelj.
Danas je sve modernije čuti kako majke žele biti svojim kćerima prijateljice i očevima koji žele biti svojim sinovima prijatelji. Majka je majka. Otac je otac. To je više od svega što može biti prijatelj. Najveće blago svakog roditelja njegova su djeca. Pustite svoju djecu da biraju prijatelje ma koliko ih ti isti ranili jer će na taj način naučiti najtežu školu povjerenja koja im je potrebna životu. Kroz razočaranja učimo. Na kraju krajeva izgubiti nekoga tko vas ne cijeni ili ne poštuje nije zapravo gubitak već dobitak. Samo će roditelj uvijek voljeti svoje dijete onakvo kakvo jest i jedini što im je cilj njihove ljubavi jest da jednog dana njihovo dijete izraste u dobrog i poštenog čovjeka. U ljubavi i dobroti potrebno je biti kritičan i prema svojim roditeljima i prema svojoj djeci. U ljubavi prema svojoj djeci roditelji čine najveću pogrešku. Pošto poto svoju djecu žele zaštititi od svega lošeg i što bi im moglo biti naporno. Pusti, majka će. Nemoj spremati sobu, majka će. Nemoj ti to, otac će umjesto tebe. Zapravo ovakvim postupcima od svoje djece stvaramo nesposobne ljude za bilo što. Poslanje roditelja je da pomognu svojoj djeci pronaći svoj životni put. Da prepoznaju svoje nadarenosti i kvalitete. A ne kako se to sve češće događa iživljavati svoje neispunjene ambicije kroz svoju djecu. Nema dvojbe da roditelji to žele u slijepoj ljubavi, ali i ljubav treba biti razumska. Isto tako se može dogoditi da djeca nemaju hrabrosti izabrati svoj put radi poštivanja i ljubavi svojih roditelja da ih ne bi razočarali. Tu su zato roditelji da prihvate njihove nadarenosti i da ih podržavaju u svakom dobru.
Isus u egoizmu vidi izvore naše nesreće. A s nama vlada vlastiti egoizam. Ako nisam ja prošao u svom životu neka moje dijete sve prođe. I onda završi obično vrlo ružno sa svim katastrofalnim posljedicama. Prvi i najteži korak za svakog od nas je odluka. Odnosi se izgrađuju na tvrdim i stabilnim temeljima. Ako nema temelja ako s nama vlada popustljivost to je samo znak nedosljednosti. Naš život je ogroman projekt u kojemu je u temelju ljubav a ljubav je žrtva, križ. Gospodin nas otvara za otvorenost prema dobru i prema onom što je sveto i blagoslovljeno. Daje nam sebe kao temelj za svako dobro, jer kad je on naš temelj, kad je on temelj naše obitelji tada nema ničega što bi bilo problematično. Upravo nam je to danas i potrebno. S Kristom krenimo u život. Nemojmo ražalostiti jedni druge svojim postupcima. Ma koliko god od nas ovo vrijeme činilo robote usprkos svemu posvetite se svojoj obitelji. Budite sa svojima, dano nam je malo vremena, šteta bi bilo vrijeme provoditi na gluposti. Budite sa svojom djecom i poštujte ih. Slušajte ih. Igrajte se s njima. Istrgnite im igrice iz ruku vi budite njihovi animatori igre da već od rane dobi osjete bliskost i povezanost ljubavi koju jedino roditelj može dati. Molite s njima učite ih dobru u temelju vjere i ljubavi. „Tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!“
don Damir Bistrić
Facebook Komentari
comments
