Današnja svetkovina kruni našu cijelu liturgijsku godinu. Putovanje kojem smo krenuli prošlog adventa s Kristom završava u njegovom zajedništvu. U životu vječnog života kojem nema kraja.
I to je zapravo naš životni vjernički cilj. Život koji se u Kristu u potpunosti ostvaruje. Biti s Kristom svakodnevno je borba sa sobom i svim svojim demonima. To je borba sa svim što je u nama loše kako bi smo potpuno zaživjeli kao sinovi i kćeri jednog Oca na nebesima. Kao sinovi i kćeri Božje radosti. Zato svake godine obnavljamo svoje dragocjeno drugovanje sa svojim Bogom i to iz dana u dan. Otvaramo nove vidike i utvrđujemo se u vjeri, mijenjamo svoje zle sklonosti kako bi postali ljudi po mjeri Krista. Bolji ljudi poučeni živoj kršćanskoj Božanskoj ljubavi. To je naše vjerničko poslanje. Trajno u Kristu svjedočiti svoju vjeru. Jer kršćani nisu da bi se iskazivali u formama niti folklornoj vjeri, običajnoj i iz običaja. Nažalost naše kršćanstvo se danas profiliralo kao ono koje je više okrenuto izvanjskoj manifestaciji. Medijskoj manifestaciji faraonskoga i carskog folklora u kojem dominira bahatost svemoći. Potraga za vlašću, dominacijom, moći sve više se uvukla u naš vjernički život. Bitni su nam samo oni koji imaju moć. Naslikavamo se sa predsjednicima, županima, gradonačelnicima, pjevačima, glumcima, papama, kardinalima, biskupima. S njima postajemo, moćni, jaki, važni, pitani, bitni. Tada nam nitko nije ravan. Moć pomaže biti sveprisutan, važan, obožavan, izdignut iznad neke mase koju se s prezirom promatra. I takav je današnji svijet kojim dominacija moći određuje sve. Koja određuje tvoj društveni status. Dopustili smo ovom vremenitom da nas očara lažini sjaj đavlove obmane moći i vlasti. Nasuprot svemu tome danas imamo ispred sebe Onoga koji je kadar pokazati što je to ispravna prava moć. Moć koja je u potpunoj suprotnosti od one koja nam se plasira. Svi smo mi svjedoci iz dana u dan u svojim sredinama u našoj državi u svijetu kako se ljudi izdižu u svojoj moći ali isto tako smo svjedoci i njihovog moćnog kraha koji uvijek završava nekom tužnom životnom pričom. Jer tamo gdje je jedino želja za moći i vlasti jedini cilj uvijek završava tragedijom. Toliki diktatori bili su obožavani od tolikih svojih zaluđenih istomišljenika da bi završili neslavnim slomom svoje diktature u ropotarnici povijesti.
Na osobnoj razini toliko toga prolazimo iz dana u dan. Obično nas ljudi oko nas samo trebaju. Nitko tko te ne pozna ne zove zbog tebe već poradi sebe već jer te treba. Iz neformalnog jednoga susreta spremni su reći da nas poznaju. Takvi uzurpiraju ono na što nemaju pravo. Pokušavaju se predstavljati kao oni koji imaju moć koja proizlazi iz poznanstva onih koji su se dokazali svojim radom. Pravo lice ljudi možeš vidjeti tek onda kad im više nisi od koristi i kada te više ne trebaju u svom životu. Tada bar saznaš na čemu si. I potrebno nam je toliko otrežnjenje da u sebi ne stvaramo slike kako smo dio nekog važnog nezaobilaznog društva. Krist nam je najbolji pokazatelj u svemu pa tako kako se ponašati i u vlasti i ljudskoj moći. Ne dopustimo nikom da nas iskorištava ma koliko god nam se činilo da je moćan ili društveno pozicioniran. Oni svi trebaju nas u velikoj većini jer su nesposobni u svemu osim u svojoj manifestaciji i dominaciji moći. Zato se otrgnimo svemu što nas zarobljava.
Krist nam se pokazuje danas koja je njegova moć i kakva je njegova vlast.“ Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca.“ Pastir u svoj svojoj ljubavi uvijek je zabrinut za svakog iz svojega ovčinjaka. Njegova vlast i moć je utkana u trajnoj brizi za dobro onih koji su mu darovani. On je onaj koji bdije u ljubavi nad svakim. Brižni čuvar prepun milosrđa i istine. Jer njegova je vlast u pravici koja ne izlazi iz ljudskih izmišljenih prava već iz pravde koja je u Bogu u istini. On ne treba metode viktimiziranja da bi se založio za najodbačenije. Nije mu potrebna briga za klimatske promjene jer mu je bitan čovjek patnik onaj koji je na rubu odbačenosti, izranjavan i ponižen.
Današnje evanđelje za svakog od nas je najbolja nit vodilja za svako naše ponašanje. Jer evanđelje se živi. Ono nije izraz moći. Onaj koji iskorištava evanđelje za samo promociju, za vlast, za moć, za položaj uzurpator je i kradljivac. Zato nam Bog želi danas svima po svijestiti da se samo živom vjerom i iskrenim životom postiže nebo. Samo iskrenom zauzetošću možemo postati zajedničari života s Kristom. „Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“ To je naš model života. Sve što činimo Kristu činimo. Naša djela nas izdaju. O nama najbolje govore naša djela naš život. Svi smo mi usmjereni jedni na druge. Nitko se ne spašava sam. Naša braća i sestre su naš putokaz kojim zavrjeđujemo vječnost. Otvarajmo se milosnom susretu s Kristom. On nas zove na obraćenje koje nam je potrebno. Da se ostavimo svega što je kršćanstva nedostojno, jer i danas mnogi iako se nazivaju vjernicima, kršćanima žive kao neprijatelji križa Kristova. Bog im je njihov trbuh, smrt im je propast, slava u sramoti. Toliko nas toga iz dana u dan odvlači od njega. No on je jedini koji ima u sebi radost života. Otvorimo vrata svoga srca danas jedinom Bogu koji ima snagu nas preporoditi na novo čovještvo. Uputimo se s Kristom kraljem naših duša u novi život da čujemo njegove riječi radosti: „Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta!“
don Damir Bistrić
Facebook Komentari
comments
