Kratko je vrijeme. Približava se intenzivan susret s Gospodinom u njegovom rođenju za nas. I sve što nam je na pameti kao vjernicima jest dobra priprava. Sve nekako vodi k tome.
Možda su nam i ovo zemne brige kako usrećiti druge pored nas nekako izraženije. Već razmišljamo kako u ovom vremenu i u ovim okolnostima proslaviti dane radosti rođenja Gospodinova kada se obitelj okuplja. Bojimo se i svih novih mjera koje bi mogle ubrzo nastupiti jer bi nas to moglo udaljiti od najvoljenijih. Teško je biti udaljen od onih koji čine život ljepšim. I koliko god u nama ima straha ne dopustimo da se nište ispriječi između nas kako bi smo u ljubavi proslavili ovo sveto vrijeme. Doista obitelj je nukleus svega dobroga. Iako se toliko danas obitelj kao instituciju života želi obezvrijediti. No jedino što je najdragocjenije u ovom životu je obitelj. Nitko ne negira da obitelj ne prolazi razne kušnje i da mnoge obitelji ne nose teška bremena koja ih obilježavaju. One nose sve terete današnjega društva jer se na njoj sve lomi. One su izvor poštovanja, blagosti, odgoja, njegovanja života. Kao i teških suprotnosti koje nikako nisu ni spojive sa obiteljskim zajedništvom kroz razne vrste nasilja. Sve nas obilježava što smo prošli u svojim obiteljima. One nas odgajaju na specifičan način. Ponekad i potpuno suprotan od onoga što se živi u njoj jer nas osobno iskustvo poučava boljem. Bog izrasta iz obitelji nije ni svemirac ni marsovac. On izlazi iz sklopa složene obitelji i obiteljskog stabla.
Čitajući danas Božje rodoslovlje u njemu ima toliko toga pozitivnog, dobrog i negativnog i lošeg. Bog uvijek odabire blisko nama. Ne bira obitelji iz kojih izlazi savršenstvo već odabire potomstvo grešnih ali vjernih. Iz onih otvorenih duhom. Koji su kakvi god bili u svakom trenutku znali odgovoriti na Božje pozive ali isto tako zaiskati od Boga oproštenje. Zato je na nama danas da se okupimo oko svoje obitelji kakva god ona bila naša je. Da iz obitelji krene vulkan radosti i ljubavi koji će ovaj svijet učiniti boljim, blaženijim i kvalitetnijim. Da je moguće promijeniti puno toga jest i potrebno je puno napora. Ima jedna velika zapreka koja nam upropaštava obiteljsku harmoniju a to je naše ne strpljenje.
Danas nekako nitko za nikoga nema vremena jedino oko čega se ljudi okupljaju jesu ponekad jako sebične potrebe i interesi. Nestalo je blagosti i poniznosti. Sve se rješava drekom i vikom. Prijetnjama i ucjenama. Zato je toliko toga nefunkcionalno i zato toliko nezadovoljstva. Krenimo sa svojim Bogom da obnavlja naše obitelji. Nisu to neki zahvati odozgo. Kad se iselila molitva iz obitelji nastao je ogroman jaz. Kao kakvo božanstvo u središte naše kuće sjela je tehnika kojoj mijenjamo programe kako bi zadovoljili svoju znatiželju i prepuštali se lijenosti. Udaljeni od Boga započelo je neko novo štovanje koje nas je samo razjedinilo, ojadilo i unesrećilo.
Ne boj se danas okupiti svoju obitelj oko Gospodina. Možda je obitelj na svim stranama svijeta. Sjedni i zazovi blagoslov na svoj brak, na svog muža, svoju ženu, na svoju djecu kako bi se Bog nastanio među nama. „Okupite se, čujte, sinovi Jakovljevi, čujte oca svoga Izraela! Judo! Tvoja braća slavit će te: šaka ti je na šiji dušmana, sinovi oca tvoga tebi će se klanjat.“ Danas dopusti da Bog bude izvor nove radosti za tvoje ukućane. Pažljivo biraj što govoriš. Ne prigovaraj. Ne reži. Ne rastužujte jedni druge. Obucimo se u poniznost kako bi nas obnavljala Božja ljubav. Budite hrabri i prepuni nade, dobrih poticaja, blagosti, razumijevanja, obnavljanja ljubavi i neka vas Bog čuva. Iščekujmo dolazak Božji u našu obitelj. Napravite mu mjesta u svojoj obitelji, u svom domu, u svom stanu, u svojoj kući i neka ostane zauvijek Bog s nama. Naučimo se strpljivosti jer strpljivi uvijek dobiju najljepši dar Božje ljubavi.
don Damir Bistrić
Facebook Komentari
comments
