Četvrta vazmena nedjelja progovara o Kristu koji je pastir. Ova slika pastira koju su neki još živući prije sedamdesetak godina rabili kako bi ponižavali kršćane i njihove pastire poprimila je pomalo negativnu konotaciju. Ono što je nekad bilo svakodnevnica danas je rijetkost.
Tako u naše vrijeme vidjeti pastira koji čuva svoje stado postaje atrakcija. Idealna prilika za fotografiranje. Iako kad se vratimo u ne baš toliko daleko vrijeme mnogi oni koji su ostavili svoja stada i svoje ognjište napućili su današnje urbane sredine koje se diče svojim građanskim statusom. U ta daleka vremena kad je život bio mukotrpan i težak i pak se životarilo od rada svojih ruku ova slika je bila jasna svima. Isus se nije uspoređivao ni s jednom elitnom skupinom koja je ugnjetavala i iskorištavala malenog čovjeka. Nije se usporedio s ničim i nikim jer je bio odgajan u obiteljskoj zajednici istinskih klanjatelja Bogu koji su svojim strpljivim i upornim radom svoj život osmišljavali. On Bog suobličava se s čovjekom koji je na najjednostavniji način sljubljen sa životom prirode. Zato sebe naziva pastirom.
Biti pastir za onoga kojemu je povjereno čuvanje stada ima veliku odgovornost. Čuvati i paziti na ono što je povjereno. Čitava povijest izraela u programu spasenja bazira se na ovom pozivu. Mnogi proroci odvojeni su od svojih stada kako bi navještali Božju riječ. Čak je i sam kralj Izraela otrgnut s polja dok je čuvao svoje stado i od Boga postavljen za izraelskog kralja. Onaj koji ima brigu i pažnju čuvati povjereno zemaljsko može i sam s ljubavlju i predanošću čuvati povjereno od Boga. Krist je pastir, vođa, prepun odgovornosti, brige i predanja za drugoga.
Živimo u vremenu otuđenosti. Vremenu duboke narušene ljudskosti. Danas se osoba promatra kao ona koja je predmet. Objekt koji se tretira kako kome padne na pamet. Iako se neprestano govori o osobnim slobodama mnoge generacije su izgubljene u vremenskom vakumu. Sama obitelj kao nukleus života društva postala je obitavalište u kojem se ukućani na poznaju. Vremenski se više provede na tehnološkim dostignućima negoli u obiteljskoj harmoniji. Više niko nikog ne poznaje. Supružnici žive svak svojim životom, ponekad se susretnu radi reda. Djeca su okupirana sa svim od glazbenih škola, športa do ostalih slobodnih aktivnosti. Nitko nema vremena za ono što mu je najvažnije. Tada je lako dati na brigu da ostatak netko drugi nadomijesti i stavi na tuđa ramena brigu odgoja.
Loši smo upravitelji svojih dobara, toga smo svjedoci i to valja priznati. Ono što nam je dragocjeno povjereno ostavili smo i predali nekim nepznatim da gospodari s njima. Igubili smo smisao odgovornosti a lako se sklanjamo pod skute nekih osobnih interesa kako bi sakrili svoje velike pogreške i neostvarenosti u životu. Svaki onaj koji je zaboravio na odgovornost zaboravio je na svoje istinsko poslanje. Krist nas danas želi vratiti u tu divnu posvećenost. Želi nas probuditi od sna koji je imaginacija i maštarija. Ovakav život kakav vodimo odvodi nas daleko od onog što ispunja čovjeka. Mnogi će i danas radije izabrati šetnju po velikim centrima negoli svetu misu. Ta nova svetišta društva organizirana su od najamnika kojima je na pameti samo koristoljublje, vlast i iskorištavanje.
Nažalost sve smo svjesniji kako je danas više najamnika negoli pastira. Cijeli odnos čovjeka i Boga nije uspostavljen na grijehu već na ljubavi. Isus nikog ne zastrašuje. On je veliki zaljubljenik u svakog od nas. On je onaj koji je oštar jer čuva svoje da ga vukovi ne napadnu. On je onaj koji upravlja dobrotom, blagošću i razumijevanjem. Danas svoje srce svoju obitelj posvetite njemu dobrom pastiru. Čuvajte se najamnika. Onih koji nude laka rješenja. Čuvajte se laskavaca koji vam se prikradaju da bi vas iskoristili. Čuvajte se lažova i zavodnika koji nemaju namjeru biti vam na usluzi. Čuvajte se svih onih koji će vas promatrati kao objekt, takvi nisu vrijedni vaše blizine ni pozornosti.
Danas je dan kada Crkva poziva svoje vjerne da mole za svoje duhovne pastire i za nova duhovna zvanja. Doista je potrebno moliti za one koje će Bog odabrati u svoju službu. Oni izlaze iz obitelji. Današnje kako kažu disfunkcionalne obitelji. Kakva je obitelj takav će biti i sluga. Molite da Bog vodi naše pastire da budu istinski pastiri i da one koje šalju u vinograd ne promatraju kao objekt da ne postanu najamnici i privatnici. Danas se pomolite za svog župnika. Za svog kapelana. Možda će doći vrijeme kad će nedjeljna zvona u tvojoj župi utihnuti jer neće biti dovoljno pastira. Molite čvrsti u vjeri. Samo molitvom izmolit će se i dobar župnik i dobar svećenik. Sluga Kristov koji će vas upućivati njemu izvoru svake svetosti. Dobri pastir neka nas sve vodi i neka nas on očuva od svakog zla i sveg onog što prijeti nađem duhovnom i tjelesmo napretku.
Don Damir Bistrić
Facebook Komentari
comments
