VJERSKI ŽIVOT

Kušnja je dio pravoga puta

PRVA KORIZMENA NEDJELJA

Nedjelja je prvi kršćanski blagdan. To je dan Gospodnji, dan u kojem slavimo Pashalno otajstvo – Isusovu muku, smrt i uskrsnuće. Nedjelja je temelj čitave liturgijske godine i zato joj se ne smiju pretpostavljati druga slavlja, osim onih najznačajnijih. Zbog toga se nedjelja ne ubraja u četrdeset dana korizme. Nedjelja je prema kršćanskom značenju prvi dan u tjednu. U građanskom kalendaru nedjelja se tek od 1976. godine počela uzimati kao zadnji dan u tjednu. Prema kršćanskom shvaćanju tako je Bog na prvom mjestu, a u građanskom je čovjek na prvom mjestu. Car Konstantin je 321. godine proglasio neradnim danom te tada počinak od rada postaje bitni kriterij nedjeljnog svetkovanja. Nedjeljom se ne posti jer je zaručnik s nama – u euharistijskom slavlju vazmenog otajstva. Prva korizmena nedjelja još se naziva „Čista“ jer dolazi odmah nakon čiste srijede, odnosno Pepelnice.

 

„U prvi dan tjedna, kad se sabrasmo lomiti kruh,
Pavao im govoraše i kako je sutradan kanio otputovati,
probesjedi sve do ponoći.“
(Dj 20,7)

Peta lekcija – Kušnja je dio pravoga puta

Lako ti je, dragi moj brate, biti na putu Božjem kad se sve čini sjajno i kad svojim osjećajima nazireš Božju prisutnost koja te ispunja i čini radosnim. Početni zanos traje određeno vrijeme, no onda ti se čini kao da je to sve nestalo. Čini ti se kao da te Bog napustio ili si nešto krivo napravio pa je onaj zanos nestao. U duhovnom životu dopušteno ti je voditi se emocijama, ali one ne smiju biti glavno mjerilo i temelj tvoje duhovnosti. Bog ti je dao emocije da ga preko njih doživiš, ali emocije nisu trajne ni stalne. Kada prestaneš osjećati zanos, a nisi se svojom voljom i grijehom odvojio od Boga, znaj da si pogođen pustinjom. Zapamti da pustinja nije samo fizička, nego može biti i duhovna. Riječ je o razdoblju kušnje u kojem naša vjera može jačati jer nam otkriva naš pravi odnos prema Bogu i Božji odnos prema nama. Sveti Pavao uči da su bogoslovne kreposti vjera, nada i ljubav te da na kraju samo ostaje ljubav. Vjerujem da si do sada iskusio i ljubav prema nekoj osobi ili doživio nečiju ljubav prema tebi. Ako je to bila istinska ljubav tada je u temelju te ljubavi stajala tvoja čvrsta odluka. Voljeti nekoga znači svoju volju usmjeriti prema toj osobi. Kada majka voli svoje dijete, ona ga voli pa i onda kada osjeća loš dan ili je dijete razljuti. Kad je njeno dijete malo, potrebno dojenja, hranjenja, pažnje i ljubavi, tada majci sigurno nije milo i po osjećaju drago ustati se nekoliko puta preko noći radi djetetova plača. Ali ona to ipak čini – iz ljubavi. Zato ti kušnja duhovne suše pokazuje u kakvom si odnosu s Bogom. Takvo iskustvo potrebno je za tvoju izgradnju jer pročišćuje tvoje vrijednosti. Pustinja te tjera da postaviš pitanje smisla: zašto ustraješ na kršćanskom putu? Voliš li doista Boga? Voli li Bog tebe iako ga ne osjećaš? Što želiš u životu i kamo ideš? To su samo neka od pitanja koja možeš postaviti i tek kad postaviš prava pitanja moći ćeš doći do pravih odgovora. Kad nastupi razdoblje duhovne suhoće znaj da si na dobrom putu. Bog te tada ne ostavlja već ti ponekad dopusti da pronađeš oazu njegove ljubavi koja ti na trenutak utaži duhovnu žeđ, dovoljno da možeš nastaviti put.

Razmatranje današnjeg evanđelja:


Mk 1,12-15: U ono vrijeme: Duh nagna Isusa u pustinju. I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu. A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!«


Ponovo pročitaj današnje evanđelje pa zastani par minuta u tišini razmišljajući što ti Bog želi reći s ovim tekstom.

Premda je Bog, kao pravi čovjek Isus nije bio pošteđen napasti kroz koje prolazi svaki čovjek na putu Božjem. Obraćenje je proces duhovnog okretanja prema Bogu koji traje cijeli život. Isusov odlazak u pustinju nagoviješta nam da se sprema za jedan pothvat. Za sve što želiš napraviti u životu trebaš računati na odricanje i napor. Koliki će se napor uložiti i koliko će biti potrebno odricanja ovisi o veličini djela koje spremaš ili koje Bog sprema u tebi. Bez toga ne možeš uspjeti. Na svijetu postoje mnogih talentiranih ljudi, ali talent nije mjerilo uspjeha. Ono je samo predispozicija za nešto što možeš postati. Mozart je jedan od najvećih skladatelja u povijesti koji je prije naučio glazbene note nego slova, pa ipak morao je svakodnevno odvojiti vrijeme učeći, svirajući i skladajući kako bi svoju nadarenost razvio, pročistio i pretvorio u djelo. Kad te Bog pozove u pustinju tada znaj da ima nešto za tebe. On želi da kroz pustinju uz njegovu pomoć svladaš svaku prepreku koja priječi ostvarenje Božjeg plana. Vodi li tebe Božji duh? Čiji duh upravlja tvojim životnim planovima i jesi li spreman otići na samotno mjesto kako bi u pustinji pronašao intimnost s Bogom? Pođi s Gospodinom u pustinju, dozvoli Božjem duhu da te oblikuje i pouči jer ćeš jedino ispunjen Bogom moći ići po Galileji navješćivati radosnu vijest.

Zadatak za naredni tjedan: Do sljedeće nedjelje svaki dan u isto vrijeme pronađi vremena za molitvu i za ove duhovne vježbe. Ako si odredio da to, primjerice, bude u 12 sati onda se potrudi da svaki dan moliš u to vrijeme. Tako ćeš postati budniji u Gospodinu.

Molitva: Pustinjaci su dugo vremena razmišljali što bi značilo „moliti bez prestanka“. Tako se razvio pojam ‘hezihazam’ što označava molitvu srca. Svrha te molitve je buđenje – povratak u sebe kako bi se pronašlo srce kao „mjesto Boga“. Danas ćeš pokušati iskusiti takvu molitvu.

Odvoji se u tišinu, namjestit ćeš se u sebi zgodan položaj, a da ti nije previše ugodan ni previše neugodan, zatvoriti oči i pokušati sljedeću tehniku disanja. Disanjem kroz nos izgovaraj svojim umom molitvu: „Gospodine Isuse, smiluj se meni grešniku“, s tim da uzdisanjem izgovaraš „Gospodine Isuse“, a izdisanjem „smiluj se meni grešniku“. Moli tako nekoliko minuta. Ne žuri nego se u sabranosti srca susretni s Gospodinom i daj vremena sebi kako bi ušao u takvu vrstu molitve. Po želji, možeš je ponoviti narednih dana u večernjim satima.

4. dan duhovnih vježbi: Svatko zaslužuje novu priliku!

mag theol. Darko Rapić

Facebook Komentari

comments

admin

About Author

Leave a comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

1 + 4 =

You may also like

VJERSKI ŽIVOT

Deset razloga zašto idemo na svetu Misu

  • 8. siječnja 2014
Mnoga djeca i mladi odlaze na misu zbog jednog jedinog razloga- zato što ih “tjeraju” roditelji. Dobro je i to
VJERSKI ŽIVOT

Sedam navika svetih ljudi

  • 9. siječnja 2014
Krenuli ste čitati ovaj tekst jer vas zanima kako da se odsad ozbiljnije posvetite svom duhovnom životu. Iskreno prihvaćate jednu
Exit mobile version