Jedna priča nam može rasvijetliti današnji blagdan. Priča od dvojici blizanaca u materinu krilu. Kad su narasli jedan reče: „Zar nije čudesno što mi živimo“? Istraživali su mali svijet oko sebe i naišli na vrpcu kojom su bili vezani za majku. „Zar nije čudesno što nas je majka svojom ljubavlju vezala za sebe preko koje nas hrani i dijeli svoj život s nama.“
Prolazili su mjeseci i obojica su primijetili da su se promijenili. Reče jedan: „To znači da ćemo brzo napustiti ovaj naš mali svijet kad se prekine veza koja nas spaja s majkom“. „Ali ja ne ću ići. Želim zauvijek ostati ovdje,“ reče jedan. „Nemamo drugog izbora“, odgovorio je drugi. „Možda ima život nakon toga“. „Tko to zna, mislim da nema života nakon ovoga“, odgovorio je drugi.“ i zapao u tugu. „Ako nema života nakon ovoga onda je sve bez smisla. Mora postojati naša majka“, protestirao je drugi. „Ona mora postojati jer bez nje ne možemo živjeti.
To su bili dani puni kaosa, pitanja i straha prije rođenja. Konačno je došao čas rođenja. Kad su se rodili i otvorile su im se oči te su ugledali svijet koji bio veći od njihovih snova. „Čudesno je kako je velika ljubav Božja, da je on dao svoj život za nas“. „Svatko od nas primjećuje da se dnevno mijenjamo i svatko sluti da će ovaj život jednom doći kraju kao i onaj dok smo bili u krilu majčinu. Što će biti nakon ovoga života? Nitko se nije vratio i tako ostaju ljudi s istim pitanjima kao kad su bili u majčinom krilu.“
Ipak se jedan vratio, onaj koji je radi nas išao u smrt i koji se pokazao uskrsnućem živ svojim učenicima. On nas je naučio da umrijeti znači ući u novi život. Bog nas priprema kad će Isus doći da nas dovede k Ocu. Njegova majka Marija je cijeli život posvetila pripremi za nebo. Zato je dušom i tijelom uznesena na Nebo da nas pouči kako se samo njenim naukom i primjerom dolazi u Nebo i postaje velik. Zato je zovemo Gospa Velika.
Obično ljudi nazivaju velikim vojskovođe, osvajače koji su sijali smrt i bijedu ljudima. Napoleon je sijao smrt cijelom Europom i danas ga Francuzi nazivaju velikim. Rusi do dana današnjega nazivaju Lenjina i Staljina velikim, iako su milijune ljudi pobili. Skoro u svim narodima se nazivaju velikim oni koji su činili nepravde i sijali smrt. Marija je velika na drugi način. Bila je velika jer se poslušnošću i ljubavlju spremala na ono jedno i pravo rođenje u Nebu.
Bog silnike zbaci s njihovih prijestolja, koje svijet naziva velikim, a Bog neznatne naziva blaženim, velikim. Kao što je svoju majku Mariju nakon njenog zemaljskog života dušom i tijelom uznio u nebesku slavu, da svima nama pokaže kako je njen zemaljski život bio bezgrješni put i nauk za nebesko rođenje. To je naša vjera i naša nada da ćemo na dan naše smrti izići iz ovoga privremenoga i nesavršenoga svijeta i doći u preobraženi život, na koji je na današnji dan uznesena Marija od svoga Sina.
To je dan kad će Isus doći k nama i podignuti nas našemu nebeskome Ocu kao što je to učinio i svojoj majci Mariji. Marija je u nebu sva posvećena molitvom za nas da njena djeca idu njenim putem. Nebeski Otac je Isusov i naš Otac po kome smo braća i sestre svi ovdje. Marija je i naša nebeska majka kojom se dičimo i u njene molitve pouzdajemo. Ona nas ne zaboravlja i moli za nas da nas njen Sin uznese na Nebo, kao što je i nju uzdigao na nebo kao Kraljicu neba i zemlje. Amen.
Don Luka Vuco
Facebook Komentari
comments
