Kad je započeo svoje javno djelovanje među narodom, Isus je prvenstveno naviještao riječ Božju, što je narod bez daljnjega opazio i upravo radi toga ga dolazio slušati. Njegova riječ je bila drukčija od riječi standardnih propovjednika koji počesto ni sami nisu vjerovalo oni što su govorili ili nisu znali što govore.
Počesto je riječ propovjednika završavala u besplodnom natezanju i cjepidlačenju oko tumačenja Zakona, umjesto da oduševljava za Boga i za zajedništvo u njegovu životu. Znalo se također dogoditi da u određenim situacijama propovjednici ne znaju što reći, te onda prebace razmišljanja na aktualne političke teme nastojeći politikanstvom izazvati pozornost, umjesto da hrane duše vjernika neprolaznom hranom Božje riječi. A nije bila rijetkost da su usta propovjednika bila puna kritiziranja i moraliziranja, optuživanja i prozivanja, te su tako više odbijali nego pozivali, više tjerali nego privlačili svoje slušatelje.
Isus pak, osim što nije propovijedao ništa drugo osim riječi Božje, nije bio opterećen time što će ljudi misliti o njegovom propovijedanju, a još manje što će reći nedorasli propovjednici, nego je jednostavno propovijedao dajući najbolje što je mogao svojim slušateljima. Zato se oko njega gurao narod da čuje riječ Božju, a on je tražio prikladan način, pa i mjesto, da bolje navijesti poruku Božju. Pa i onda kad je njegova riječ bila riječ koja uvjerava i osvaja slušatelje, uvijek je i o slušateljima ovisilo koliko će ta ista riječ doprijeti do njihovih dubina. Zbog toga se znalo dogoditi vrlo zanimljivih situacija, pa i neočekivanih obrata u dušama njegovih slušatelja. Upravo to se zbilo i u događaju koji nam opisa sveti Luka kao događaj poziva prvih učenika, jer su najdublji doživljaj njegove riječi imali upravo oni koji nisu bili u masi slušatelja, nego su slučajno bili uključeni u događaj opisan u Evanđelju.
Doista, obrat se dogodio upravo u dušama četvorice prvih učenika koji, kako vidimo, nisu imali namjeru slušati Isusov navještaj, nego su bili posvećeni ribarskom poslu. Međutim, stjecajem okolnosti, jer je Isus zatražio da propovijeda sa Šimunive lađe kako bi ga bolje čuli oni koji su išli za njim, tako su i ribari imali prigodu čuti ga. I što je najzanimljivije, Isusova riječ je u njihovim dušama ostavila više traga nego u dušama onih koji su se gurali za njim da čuju navještaj riječi Božje. Njegova riječ je bila tako snažna da je uspjela prodrijeti do njihovih srca koja su još nekoliko trenutaka prije bila usredotočena više na posao nego na propovijedanu riječ. To razaznajemo po Petru koji je nakon što je slušao riječ bio spreman izvesti na pučinu i baciti mreže za lov, premda je riskirao da ispadne smiješan i izrugan pred cijelim onim mnoštvom koje je s obale promatralo. Zato je Isusu i rekao: Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže. Ali upravo zato jer ih je Isusova riječ snažno dotakla u dubinu, jer je na neponovljiv način zahvatila, Isus ih poslije i poziva za sobom, svjestan da samo uvjereni navjestitelji mogu uvjerljivo naviještati.
Koliko je samo takvih primjera kroz povijest. Ljude koji se bave svojim poslom i krutom egzistencijom, ljude koji tek usputno vode brigu o duhovnom stanju svoga života i duhovne vrijednosti, Krist je znao zahvatiti na neponovljiv način i povesti za sobom na opće iznenađenje. Znao ih je iznenada obasuti svojom snagom, otvoriti im oči za ljepote Božje riječi i svete vjere, podariti im uzvišeniji smisao života tako da su na njegovu riječ ostavljali svijet, ‘lađe i mreže’, te kao uvjereni učenici počeli uvjerljivo i gorljivo svjedočiti. Dotle mnogi od onih koji su redoviti išli za njim i koji su sustavno slušali njegove propovijedi nisu bili nikad tako snažno zahvaćeni, pa su ostajali na pola puta, jer im njegova riječ nije prodirala do dubina.
No današnji evanđeoski tekst i poruka Isusova primjera je poziv onima koji naviještaju riječ da nikada ne smetnu s uma koliko je važna njihova uronjenost u Boga kako bi ne samo rekli ispravne stvari, nego kako bi s dužnim auktoritetom i snagom izrekli ono što im Bog daje da navijeste. Sama tada njihova riječ može osvajati, dovesti druge do obrata i pozvati ih da dosljedno i korjenito idu za Gospodinom Isusom. Pozvani su govoriti s uvjerenjem i iskustvom, a ne samo da bi govorili tek da nešto kažu, da bi odradili propovijed ili drugima pametovali ili ih zavodili svojom demagoškom vještinom. Da bi se netko oko nas gurao da čuje riječ Božju, onda mi sami trebamo biti uronjeni u tu riječ. Ta riječ nas treba prožeti i obuzeti do mjere do koje je Petar bio prožet riječju kad uzvrati Isusu: Na tvoju riječ bacit ću mrežu! Sve što propovijedamo i činimo treba biti na Kristovu riječ. Ne na našu ljudsku, nego na njegovu božansku.
Ali i svaki član vjerničke zajednice treba dopustiti Isusovoj riječi da u njemu probija nevidljive barijere samodostatnosti koje uglavnom svi u sebi nosimo. Trebamo mu svi dopuštati da nas iznenadi i oduševi za ljepotu svoje riječi, kao što je iznenadio Petra i njegove kolege na lađi. Živimo stoga intenzivno od Isusove riječi i dopuštajmo joj da nam prodire do dubina bića, a ne samo da nam ostaje na površini. Prihvaćajmo Isusa potpuno u svoj život, kako bi nam on otvorio nova obzorja, te otkrijemo kako je lijepo ići za njim oduševljeno, vedro i radosno. Dopustimo mu da nam poremeti naše uobičajen sheme i navike, planove i projekte, jer će nam sigurno dati bolji život od onoga koji mi sambi sebi isplaniramo. Ne promatrajmo ga stoga kao moćnog poduzetnika ili poslodavca koji rješava naše zemaljske probleme, jer on se na takav način ne zapliće u zemaljsko. Nego krenimo za njim kako Učiteljem koji nam na zemlji pokazuje siguran put do neba. Ne tražimo od njega da nam otvara radna mjesta, niti da nam daje kruha bez rada, nego mu dopustimo da nas angažira na polju spasenja ljudi, kao što je zaposlio svoje učenike. Dopustimo mu stoga da nam najprije sve oduzme od naših ljudskih, snova, planova i vrijednosti, kako bismo razumjeli što nam daje onda kad pođemo za njim, kao što je učinio s Petrom i apostolima. Odvažimo se i na njegovu riječ budimo novi ljudi i pođimo “ljude loviti” privodeći ih u njegovo vječno kraljevstvo.
Ivan Bodrožić, Izvor: http://patrologija.com/
Facebook Komentari
comments
