Veliko mnoštvo slijedilo je Isusa iz dana u dan. Mnogi su u njemu pronašli ono što su tolike godine tražili. Bio je prema svakom čovjeku jednak i susretljiv.
Nitko nije mogao kao ni danas odoljeti mudrosti koja je tekla iz njegovih usta. On je možemo slobodno reći bio melem koji je liječio svaku ranu života. Oko Isusa stoji mnoštvo tih koji su u Izraelu bili na lošem glasu po grešnom životu. Toliki su ga carinici slušali išli za njim. I ma koliko su imali ništa nije ispunjalo njihov život. Jedino su mogli naći mir u njegovoj blizini. Onoj blagoslovnoj blizini jer ih nije promatrao kao one koji imaju i od kojih se želi okoristiti. Nasuprot ovoga mi smo uvijek u nekoj potrazi za imućnicima. Kako se samo pažljivo biraju kumovi djeci na krštenju, krizmi vjenčanju. U njima se gleda ne vjera, ne dostojanstvenost kumstva već se gleda ono što pojednice udovoljava, status, imovinska kartica ili što već drugo pogodno ovom svijetu. Nažalost naš svijet položen je na lažnim vrednotama propadljivosti i prolaznosti. Žele se steći statusi gospode preko noći no teško izlazi ono usađeno. Ljepota “make upa” i dobre markirane odjeće ne mogu niti sakriti niti obući primitivizam koji je sveprisutan. Takovi obično prave društvene razlike. Oni uče svoju djecu da se ne smiju čak u vrtiću igrati s onim koji nisu kao oni. Stvaraju se neke nove kaste. Gleda se čovjeka sa platformi pokondiranosti u zvjezdanom zanosu. Upravo radi ovakvih stvarnosti uvukao se nas neki duh nezadovoljstva. Stalno prigovaramo. Kukamo. Mi želimo biti protagonisti u dobro viđenom društvu. I po sebi stvaramo svijet koji određuje tko se s kim teba družiti i tko je dostojan našeg društva. Poput pismoznanaca i farizeja mi sve znamo. Imamo sve informacije. Postali smo kao kakva obavještajna skupina koja voli zabadati nos u živote drugih. Mi želimo biti upoznati sa grijesima drugih. Mnoge će majke ogovarati kako je susjedov sin se vratio u jutarnjim satima alkoholiziran kako su ga unjela trojica jer nije mogao vladati sa sobom. Od toga će se razvijati priča, ali o svom sinu neće iako je došao vidno aloholiziran i drogiran. Gospodin uvijek koristi trenutke koji su svima jasni i vidljivi. I da bi upravo ovakvim zajedljivcima zatvorio usta onima koji su mu prigovarali i mrmljali: „Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.“
Priča današnju prispodobu o rasipnom sinu. Nažalost ni mi nismo napredovali. Čak što više o stanju našeg duha govore samo koliko pratimo reality shovove svih vela i vrsta s mnoštvom kamera koje golicaju našu pokvarenu maštu. To stanje je zabrinjavajuće i alarmantno. Zašto upravo Isus izabire ovu prispodobu? Jer nam je bitna i jasna. Izlazi iz obiteljskog života. Nema veće ljubavi doli roditeljske. Ta ljubav će sve pokriti i sakriti. Ta ljubav koje nose naši roditelji je bezuvjetna. Ma kakvo mu dijete bilo za njega će uvijek naći opravdanje. Samo otac i majka prihvaćaju dijete pa ikad zaglibi u životu. Naša vezanost za očinstvo i majčinstvo nisu radi nemoći već poradi ljubavi. Zato je i naš obiteljski dom mjesto utočišta. Ovu prispodobu ste čuli bezbroj puta i životno se svatko od nas može naći u svim ulogama. No pred nama nije da odigramo uloge iz ove prispodobe niti da ih dobro uvježbamo za činsko skazanje već nam ova parabola pomaže da se oslobodimo svega onoga na što smo se navezali. Svatko od nas uvijek prigovara i uvjerljivo Bogu zamjera da nas je nekako zanemario. Mi tražimo svoje od njega. Nikako ne znamo cijeniti ono što dobivamo u sigurnosti Božjoj. Uvijek nam je negdje drugdje bolje. Naći ćemo mi izlike za sve. Na misu ne idemo jer župnik je dosadan. Zamoran. Stalno priča o politici. Loš je govornik. Što li sve ne. Svaki put nađemo opravdanje. Samo smo mi u pravu drugi nas samo opterećivanju. Daj ti nama Bože našu slobodu. Naša crkva je kafić. Tamo je jako lijepo. Pijuckamo, slušamo glazbu. Pričamo vrlo interesantno, osobito o političkim događanjima. Naš kršćanski život jest jedno veliko hodočašće prema očevoj kući. Kući dobrote i milosrđa. Kući mira i smirenja vlastitog srca. Gledajući u protagoniste prispodobe u isto vrijeme smo u bijegu od Božje ljubavi u neku svoju daleku izmišljenu zemlju gdje će se riješiti svi naši problemi, a s druge strane istodobno ostajemo u kući Očevoj, ne prepoznajući Njegovu ljubav kojom smo okruženi. Naš Bog nas voli, ne obračunava se ni s jednim od nas. Raduje se našem povratku u njegov i naš dom. Omogućuje nam uvijek novi početak bez opterećenja prošlošću. Priprema slavlje u našu čast jer je u nam počeo novi život. Nažalost možemo biti fizički jako blizu uz Boga, svaki dan u crkvi, a ipak srcem kilometrima daleko od njega. Samo onaj tko ima povjerenja u Božju dobrotu uvijek je na dobrom putu i nikad neće završiti zaboravljen u blatu. U ovo naše vrijeme strašno smo osjetljivi na svoju slobodu. Grčevito je branimo i od Boga i od ljudi. Ne diraj u moj život! I malo po malo izgubili smo se u sjajnim izlozima velikog svijeta, izgubili orjentire pa i vlastitu osobnost. Ponijela nas varljiva svjetla ovog svijeta, čista đavolska varka kojoj ljudi nasjedaju misleći da mogu živjeti od svoje snage. Postali smo robovi vlastite sebičnosti, oholosti, ne marimo ni za koga. Nemamo se kome vratiti u topli zagrljaj. Istopilo se sve s čim smo krenuli u avanturu života. Istopio se „novčanik“, krila su nam potkresana, umorni smo, prazni, ogoljeni do srži. Kamo dalje? Uvijek i samo kući svom Ocu! Ocu koji nas je pustio, iako mu se srce kidalo. Ocu koji nas je strpljivo čekao, a onda nam širom otvorio vrata. Svaki put kad se udaljujemo do Boga mi gubimo svoju bit, gubimo sebe. Kockamo se sa svojim životom. Grijeh nas čini gluhim za glas razuma, za Božju Riječ koja nam hita u pomoć i koja nam jedina može pomoći. Grijeh nam drži zatvorene oči da ne vidim svoje krivnje ni posljedice svojih prijestupa. Te krivce vlastite nemoći tražimo u drugima a ne u sebi. Najgore je što grijeh ne čini svoju žrtvu samo gluhom i slijepom nego i nijemom. Grijeh ima strašnu moć ako mu se prepustimo, ali ne zaboravimo da milost Božja ima još veću snagu. Otvorena srca danas se vratimo svom nebeskom Ocu. Dopustimo mu da nas zagrli i da nas uvede u život blagoslova jer on je izvor životni u vijeke vjekova. Amen.
don Damir Bistrić
Facebook Komentari
comments
