U užurbanom vremenu uvijek nam se čini kako je sve nekako nedostižno. Razapeti na sve strane nikako da pokupimo konce svog života i dovedemo se u red. Svatko od nas danas vapi za vremenom koje nam je tako neophodno.
Vrijeme je postalo najdragocijeniji „proizvod“ koji nikako čovjek ne može niti kupiti niti ga ima u ponudi. Svi smo ubrzani za nekakvim obvezama. Krpamo kraj s krajem. Sve više radimo, a sve više smo nezadovoljni. Krediti nas pritišću. Pod presingom smo. Izgubili smo pojam o svemu. Sve se tako brzo odvija. Kako mi nemamo vremena niti za sebe, niti za ostale koji su nam važni, sve se osvećuje toj našoj užurbanosti. Kao i mi tako i oni s kojima bi voljeli provesti dragocjeno vrijeme nemaj vremena za nas. Sve su raelacije postale nezdrave. Dragocjeni susreti se ili odlažu ili su pod presingom. Sve je svedeno da je naš život samo u formi bezdušnog izvršavanja. Roditelji su sve više otuđeni od svoje djece. Djeca udaljena od roditelja. Nastavnici zatrpani papirologijom. Institucije mahnito su okrenute prema sebi. Nitko nema razumijevanja. Polagano se uvlači nezdravi duh izrabljivljanja. Svi se promatraju nezdravo. Roditelji su vječna kasica prasica. Sve smo rasprodali pa i svoju svetinju. Svoje vrijeme. Svatko se samo promatra u onom što posjeduje i koliko ima. Vremena se nisu promijenila samo se modernizirala taktika ophođenja. A ako imamo vremena, to vrijeme koje se provodi zajedno nedjeljom, naravno oni koji to mogu ako ne rade je u shoping centru. Rijetki su oni koji mogu odvojiti vrijeme za ono što čovjeka ispunja. Danas bi usprkos svega trebalo reći dosta. Dosta toj diktaturi oduzimanja onoga što nam je dragocjeno.
Današnja čitanja nam pomažu. Ona nas žele vratiti u ono dostojanstvo koje smo u sveopćem konzumerizmu izgubili. Pisac knjige ponovljenog zakona nas podsjeća na bitnu činjenicu kojoj smo se nažalost vratili. „Sjeti se da si bio rob u zemlji egipatskoj…“ Današnje vrijeme je vrijeme novog ropstva. Robstvo kojem je ukinuto sve na korist profita. Profit određuje sve. Nažalost mnogi se poslodavci nazivaju kršćanima. Misle da će možebitim milostinjama kako oni ih vole nazvati, donacijama obiti gnjev od ugnjetavanja. Sve što je stečeno na tuđim suzama je prokleto. Došlo se toliko daleko da je radnik potpuno podcijenjen. Majka više ne može uzeti bolovanje jer joj boli dijete. Ti veliki centri svih oblika su vrsta logora u kojem se odvijaju najužasnije ponižavanje čovještva. Nažalost ovako možemo unedogled no kada bi postojala kršćanska zrelost sve bi bilo drugačije. Danas nas Bog želi ohrabriti da svoje vrijeme potpuno reorganiziramo. Samo tako se onda može razumijeti njegovo silno milosrđe. Nedjelja mora postati centar našeg okupljanja. Obiteljskog i vjerskog okupljanja. Svatko od nas može učiniti da se ovaj svijet učini boljim. Isus zna naše potrebe. Izrael je otišao daleko pa je sve utanačio što se tiče i štovanja tj. slavljenja šabata. Određeno je bilo čak koliko se koraka može učiniti. Umjesto radosti postali su vjerki robovi bezdušnih odredaba. Iz skrajnosti u skrajnost. Robovati ničemu nije dobro. Puno se puta i mi pitamo smijem li upaliti mašinu robe nedjeljom. Nije to čak ni problem već naša neorganiziranost i neodgovornost. Sve ostavljamo za zadnji tren. Krist sa svojim učenicima je bio uvijek na udaru farizeja koji su samo čekali kako će se on koji je učitelj ogriješiti o njihove, a ne Božije zapovijedi. Tako i danas poganski farizeji uvijek imaju potrebu nabijati na nos vjernicima ono što oni smatraju da treba poštovati. Uvijek netko sebe stavlja iznad božanskih odredaba i opterećuje druge vlastitim zakonima i bolesnim principma. Tamo gdje je čovjek upetljao svoje prste i započne Bogu određivati koliko i kada će djelovati osudili su se na neuspjeh i propast. Doista nam je potrebno vratiti se na svetost života. Svakim danom nađite vrijeme koje je vam je darovano od Boga za sebe i za ulaganje u svoje najbliže. Nikad ne zapustite obitelj. Nitko nije od njih najbitniji i ne smije biti. Svatko od nas ima vremena koje potroši u isprazne govore i ispijanja nepotrebnih kava. Zauzvrat napravite sebi ono što vam nitko ne može oduzeti vlast, poštovati vrijeme koje imate.
Danas svatko ima mogućnost biti na nedjeljnoj misi. Bez obzira na mjesto gdje jesmo i gdje živimo. Ako imamo vremena na zavidnim udaljenim mjestima odlaziti u centre i tamo provoditi sate i sate protračući svoje vrijeme, nađite vremena da se susretnete sa sobom i svojim Bogom. Nitko ne može ispuniti praznu dušu čovjeka doli Bog jedini. Ni jedna kupnja i potrošnja. Nedjelja je važna upravo zbog toga. Posvetiti se sebi kako bi služili svojima. Kako bi naš posao išao naprijed. Otvorite svoje srce Bogu. Taj dan ne robuj ničemu. Oslobodi se svega što te je učinilo da zaboraviš na sebe. Izvor svakog nezadovoljstva je ne ulaganje u sebe. Rastrganost koja je neopravdana. Požalite mu se na misnom slavlju, sve što nosite kao težinu i nahranite svoju dušu rosom njegove utjehe. Bez nedjeljnje svete mise nema blagoslova. „Neka iz tame svjetlost zasine.“ Ohrabrite se zauzeti za sebe i ne bojte se. Neka vas prati Božji blagoslov i njegova snaga da uvijek i svugdje budete plodonosni Njegovi ljubljeni učenici. Neka vam je blagoslovljena nedjelja i neka vas on prati i čuva ovaj tjedan koji je ispred vas.
Don Damir Bistrić
Facebook Komentari
comments
