U zabitom selu jedne daleke zemlje rodilo se muško dijete.
Odrastao je u drugom selu, izučio ondje stolarski zanat i radio do svoje tridesete godine. Nakon toga tri je godine proveo kao putujući propovjednik.
Nije napisao nijednu knjigu.
Nije nikada obavljao javnu dužnost.
Nije imao vlastiti dom ni obitelj.
Nije pohađao vjerske škole.
Od svoga rodnog mjesta nije se udaljavao više od tristo kilometara.
Nikada nije postigao javno priznanje kao znak općepriznatog uspjeha.
Glavno uporište njegove vjerodostojnosti bio je on sam.
Imao je trideset i tri godine kad mu se javno mnijenje otvoreno suprotstavilo.
Prijatelji su ga napustili, prodan je svojim protivnicima, nepravedno osuđen, pribijen na križ između dvojice razbojnika.
Dok je umirao, krvnici su kockom dijelili njegovu odjeću, jedino što je posjedovao za zemaljskog života.
Pokopan je u grobnicu koju mu je prijatelj dragovoljno ustupio.
Dva dana nakon pokopa, grob mu je bio prazan.
Od tada je prošlo dvadeset vjekova, danas je središnji lik čovječanstva.
Ovaj samotnički život promijenio je više ljudi nego sve vojske svijeta, sva brodovlja, svi parlamenti, svi kraljevi, svi mislioci i svi znanstvenici zajedno.
Bruno Ferrero
Facebook Komentari
comments
