Kada otac prenese na svoju djecu životnu mudrost, radost je to koja nadomješta svaku teškoću, nadilazi svako nerazumijevanje i liječi svaku ranu – sažetak je pouke Svetog Oca, na današnjoj katehezi na općoj audijenciji, u dvorani Pavao VI. Papa je kazao da je danas želio govoriti o drugom dijelu pomišljanja, o liku oca u obitelji. Prošli sam put govorio o očevima koji su ‘odsutni’, ali ću danas o njima govoriti samo u pozitivnom svjetlu.
I sveti Josip je bio u kušnji da otpusti Mariju, kad je saznao da je trudna, ali je posredovao Anđeo Gospodnji koji mu je otkrio ulogu zamjenskog oca i Josip, muž pravedan, uzme k sebi ženu svoju (Mt 1,24) i posta ocem Nazaretske obitelji… Svaka obitelj treba oca. Danas se zaustavimo na njegovoj ulozi, a krenuo bih od nekih izraza koji se nalaze u Mudrim izrekama, a koje otac upravlja svome sinu:
Sine moj, kad ti je mudro srce, i ja se od srca veselim; i kliče sva nutrina moja, kada ti usne govore što je pravo (Izr 23,15-16). Ne može se bolje izraziti ponos i ganuće oca koji vidi da je na svoga sina prenio ono što je u životu zaista važno, a to je mudrost srca. Otac ne kaže: Ponosim se s tobom jer si baš poput mene, ponavljaš stvari koje sam ja rekao i učinio. Ne, kaže mu nešto mnogo važnije što možemo shvatiti kao: Svaki put kad vidim da djeluješ mudro, bit ću sretan; a ganut svaki put kad čujem da ispravno govoriš.
To je ono što sam ti htio ostaviti, kako bi postalo tvoje: način osjećanja i djelovanja, da govoriš i prosuđuješ mudro i ispravno. A kako bi postao takvim, poučavao sam te stvarima koje nisi poznavao, ispravljao sam grješke koje nisi vidio. Učinio sam da u sebi osjetiš nešto duboko, a istodobno diskretno, što možda nisi posve opažao kad si bio mlad i nesiguran. Dao sam ti svjedočanstvo strogoće i sigurnosti, što možda nisi shvaćao, kada si možda očekivao samo potporu i zaštitu.
Ja sâm trebao sam prvi proći ispit mudrosti srca i bdjeti nad protivnim osjećanjima, kako bih podnio teret neizbježnih nerazumijevanja te pronašao prave riječi, te me razumiješ. Sada – nastavlja otac – kada vidim da i ti sam želiš djelovati tako prema svojoj djeci i prema svima – dirnut sam. Sretan sam što sam ti otac… Tako govori mudri i zreli otac – nadodao je papa Franjo.
Zna otac dobro koliko košta prijenos ove baštine: koliko blizine, koliko slatkoće i sigurnosti treba uložiti! Ali kolika li utjeha i plaća koja se prima, kada djeca znaju cijeniti ovu baštinu! Radost je to koja nadomješta svaku teškoću, nadilazi svako nerazumijevanje i liječi svaku ranu – istaknuo je Papa.
Prva je nužnost: očeva prisutnost u obitelji. Da bude blizu supruzi, kako bi s njom dijelio sve: i radosti i boli; i teškoće i nade. Da bude blizu djeci u njihovu odrastanju: kad se igraju i kad su zauzeta; kad su bezbrižna i kad su u boli; kad se otvoreno izražavaju i kad su šutljiva; kad su odvažni i kad su povučeni; kad čine pogrešan korak i kad se vraćaju na pravi put; otac ima uvijek biti tu – naglašava Sveti Otac. Kažem prisutan, ne kažem kontrolor, jer očevi koji odveć strogo nadziru svoju djecu, poništavaju ih i ne dopuštaju im rasti.
Papa se zatim nadovezao na evanđeosku sliku milosrdnog oca iz Lukina evanđelja, kod kojeg – kako kaže – nalazimo toliko dostojanstva i nježnosti, kojima očekuje povratak sina. Očevi imaju biti strpljivi – rekao je Papa – često se nema što drugo činiti, nego čekati; moliti i čekati; strpljivo i nježno; velikodušno i milosrdno.
Dobar otac zna čekati i zna oprostiti od srca. Dakako da zna i odlučno ispraviti. Nije sentimentalan i slab, nego zna ispraviti, ali tako da ne ražalosti, kao što zna i zaštiti, a da sebe ne štedi. Bez milosti Oca na nebesima, očevi gube hrabrost i napuštaju svoje mjesto. Ipak, djeca trebaju oca koji ih čeka da se vrate s pogrješna puta. Sve će učiniti kao da nije tako, da se ne vidi, ali imaju potrebu za ocem i ako ga ne nađu, to u njima stvara rane, koje je teško ne vidjeti – smatra papa Franjo.
Crkva, naša majka, zauzeta je svim svojim snagama u podupiranju dobre i velikodušne prisutnosti očeva u obiteljima, jer za nove naraštaje, oni su nezamjenjivi čuvari i posrednici vjere i dobrote; vjere u pravednosti i Božjoj zaštiti, kao što je to bio i Sveti Josip – kazao je Papa, uputivši zatim još jednom apel za mir:
Još jednom moje misli lete prema voljenom ukrajinskom narodu. Stanje se pogoršava i položaji sukobljenih strana još su utvrđeniji. Prije svega molimo za žrtve, među kojima su toliki civili i njihove obitelji te od Gospodina molimo da što prije utiša ovo bratoubilačko nasilje. Obnavljam apel da se ne štede napori – pa ni na međunarodnoj razini – da se sve učini te ponovno započne dijalog, jedini način koji može donijeti mir i slogu u ovu izmučenu zemlju.
Draga braćo i sestre, kada čujem riječi ‘pobjeda’ ili ‘poraz’, u svom srcu osjetim veliku bol i žalost. To nisu pravedne riječi – jedina je pravedna riječ: ‘mir’. Na vas mislim draga braćo i sestre, Ukrajinci… Promislite, ovo je rat među kršćanima! Svi vi imate isto krštenje, promislite o toj sablazni. Svi molimo, jer u vrijeme ratovanja naš protest pred Bogom je molitva – kazao je naposljetku Sveti Otac.
Izvor: Radio Vatikan
Facebook Komentari
comments
