Osjećam da moram reći kako sam postao pravi ovisnik o internetu, a osobito o najgoroj pornografiji koja se nudi na njemu. Vjerujte, teško je iz toga izaći, dok je s druge strane tako lako ući u taj svijet. Nikada se nisam drogirao, čak nisam niti kušao drogu. No, mislim da je ovisnost o nasilnoj pornografiji na internetu poput droge: mrzite onu »bit«, ali se uvijek vraćate i »ponovno uzimate«. Osim toga, s internetom je ponuda postala zapanjujuće velika, a lakoća pristupa i proširenje pornografskih sadržaja omogućuju sve veći broj novih korisnika, ali i uzrokuju »grčevito držanje« i ustrajavanje na tome.
Možda ćete mi reći da je najbolje iskoristiti svoju savjest i osobnu svijest o tome da je to loše i pogrešno, ali zar ne bi i društvo trebalo pomoći, učiniti nešto kako bi »podrezalo grane« onima koji na nama zarađuju velike svote novca, a zapravo su kriminalci? Jer, iskorištavaju toliko djevojaka koje, istina, jesu punoljetne (i dakle pristale su na taj »posao«), ali se pitam kako su »do te točke« došle?
Svaki put kada izađem s tih stranica pravoga nasilja i okrutnosti osjećam se jadno i gnusno. Pomišljao sam da bih trebao te »adrese« prijaviti policiji, ali ne znam bi li to čemu koristilo? Neke web-adrese ionako mijenjaju brzo »mjesta« i imena, pa nije lako niti otkriti tko iza njih stoji. Toliko često čitamo o policiji po cijelome svijetu koja svako malo prekine neki »lanac pedofilije« na internetu. Ti ljudi zaslužuju naše poštivanje jer sam uvjeren da postoji veza između pedofilije i interneta te nasilne pornografije, ali po meni ne čine dovoljno niti onoliko koliko bi morali.
Pomozite mi da se konačno oslobodim toga zla.
Moramo priznati da pisma poput Vašega stvaraju nelagodu jer iskreno priznajete da si dopuštate »nedopuštena putovanja« u pornografiju koja je doista postala prava pošast i zlo na internetu. Potom, pak, priznajete da Vam se ti Vaši čini gade, i »moralizirate« protiv onih koji iz toga nečasnog posla zarađuju velike (neki stručnjaci procjenjuju: goleme) svote novca. Niste potpuno zadovoljni niti odnosom vlasti, to jest policije, niti njezinim djelovanjem na tome području. Istodobno, kao da nudite i mogućnost suradnje policiji kako bi preko Vas došla do pornografskih stranica i sadržaja na internetu.
Oprostite što tako pišemo, no čini nam se da sada, kada ste postali »stručnjak« na području nasilne pornografije, želite plod svojih saznanja staviti na raspolaganje onima koji su čuvari, a nakon što ste ratovali na fronti s lopovima. No, ne bi li lakše bilo »izići iz ove igre« kada biste prestali »hraniti« one koji Vas i sve druge korisnike te nemoralne i neljudske »usluge« na internetu moralno i novčano uništavaju?
To rješenje – koje je jedino racionalno prihvatljivo – Vama se ne čini mogućim jer ste u međuvremenu postali ovisnik o toj vrsti slika. Stručnjacima moramo prepustiti »zadnju« riječ o tome je li doista moguća »ovisnost o pornografiji«, koju bismo mogli staviti na istu razinu s ovisnošću o alkoholu ili drogi. Možda analogija postoji samo zbog slabosti volje, zbog koje ne uspijevate riješiti svoj problem.
Na primjer, netko tko nije ovisnik o alkoholu može ga se odreći kako ne bi škodio svojoj jetri. Netko drugi, pak (i to se često događa), odriče se alkohola u korizmi, s asketskim ciljem. Kontrolira »čašicu« i zna kada i koliko će je koristiti. No, nije isto s onima koji su ovisni, i to znamo: alkohol postaje gospodar i jedini prijatelj, pa i kontrola snagom volje postaje neučinkovitom. Jedina strategija kojom se pobjeđuje to zlo jest da se ta ovisnost smatra kroničnom bolešću koja se može pobijediti jedino stalnim i sustavnim odricanjem, bez ikakvih popuštanja. Društva anonimnih alkoholičara pružaju potporu kako bi ojačali tu borbu i kako liječeni alkoholičar ne bi ponovno počeo piti, tj. kako bi izbjegao recidiv. Slično se može smatrati i za droge i ovisnost o njima. I u jednom i u drugom slučaju tumačenje tih ovisnosti kao bolesti može se poduprijeti upućujući na biokemijske procese koji onemogućuju kontrolu reakcija na organskoj razini.
Mogu li se ova utemeljena razmišljanja proširiti i na »neodoljivu privlačnost« koju pornografija – osobito ona nasilna – može imati na pojedince? Mi pretpostavljamo da bi razmišljanja, pa i objašnjenja u ovome slučaju ipak trebalo tražiti u drugome pravcu. U svakome od nas postoje »naslage« agresivnosti, užitak u nanesenoj boli, pa i rušilačke želje. Kada se uđe u dodir s tom vrelom »lavom«, ozbiljno se riskira da se pod njom – simbolički rečeno – ostavi i život. I samo gnušanje nad nasilnom pornografijom može biti veza s tom »građom«. Štoviše, te reakcije još su opasnije jer pružaju »zaštitu«, to jest prikrivaju sadistički užitak koji se skriva iza toga, te zlo otkrivaju samo u drugima, a ne u nama samima.
U tom je slučaju jedino opravdano ponašanje ono koje društva anonimnih alkoholičara traže od svojih članova: priznati da ste »bolesni«, tako da niste sposobni vladati racionalnom upotrebom alkohola. Jedini put je potpuno se uzdržavati. I to zauvijek. Za pornografiju, zaključak neće biti teško izvući niti samome čitatelju.
Sveta se Stolica u dokumentu »Etika na internetu« založila za završetak neograničene slobode na internetu i za uvođenje pravila i za taj suvremeni medij kako bi se zaštitilo opće dobro. U tom dokumentu, predstavljenom javnosti prije nekoliko godina, traži se djelotvorna zaštita protiv pornografije, riječi mržnje, klevetanja i ogovaranja, prijevare i sličnih nemoralnih čina.
Na internetu je zastupljena i ona skupina istomišljenika koji se zalažu za destruktivan i pornografski način komuniciranja, kao i ona kojoj je u prvom planu neoliberalistički model profita i trgovine. Protiv tih jednostranih gledanja i mjerila Crkva suprotstavlja ljestvicu vrijednosti koja u prvi plan stavlja ljudsko dostojanstvo. Njega valja poštivati i u drugima, ali i u sebi.
Izvor: Glas Koncila
Facebook Komentari
comments
