VJERSKI ŽIVOT

Poštuj svetost liturgijskog prostora!

TREĆA KORIZMENA NEDJELJA (2018.)

Danas se u liturgiji slavi prva provjera katekumena koji će sakramentima kršćanske inicijacije pristupiti u Vazmenom bdijenju. Katekumeni su oni odrasli koji nisu primili nijedan sakrament, a žele biti dionici Katoličke Crkve. U prvoj Crkvi katekumeni su se spremali i po tri godine te je veliku važnost imao svjedok koji je u vrijeme progona kršćana jamčio kršćanskoj zajednici za iskrenost namjere katekumena te je samom katekumenu pomagao u pripravi. Danas je taj svjedok onaj koga nazivamo kumom.

„Neka mi sagrade svetište da mogu boraviti među njima.“
(Izl 25,8)

Devetnaesta lekcija – Poštuj svetost liturgijskog prostora

Danas ćeš odlazeći na svetu misu, ako već nisi bio, ući u liturgijski prostor kojeg zovemo crkva. Crkva je obilježena svečanošću i uzvišenošću, kako i priliči za takvu građevinu. Kad uđeš u liturgijski prostor tada ćeš, vjerojatno po običaju, umočiti prste u svetu vodu i prekrstiti se. Vjerujem da znaš zašto to tada činiš, međutim, dozvoli mi da te podsjetim na to. Kao prvo, budući da dolaziš iz profanoga u sveto potrebno ti je učiniti jednu vrstu prijelaza pa s nečim svetim činiš znak križa. Sveta voda trebala bi te podsjetiti na svoje krštenje, a s njom činiš i jednu vrstu obreda čišćenja. Tako da su to tri razloga čemu služi sveta voda. Zato kad te svećenik na kraju mise otpusti nije potrebno ponovo uzimati svetu vodu i činiti znak križa. Ako uzimaš radi blagoslova, tada se sjeti da ti je blagoslov već udijelio svećenik na kraju mise. Ono što trebaš na izlasku iz crkve jest biti spreman na svoje poslanje – Boga koga si primio trebaš nositi drugima.

Liturgijski prostor je svet pa se očekuje od tebe da ga poštuješ. To znači da trebaš izbjegavati sve ono što bi moglo naštetiti takav prostor, osobito za vrijeme mise. Kad ulaziš u crkvu prvo se osvrni i potraži svetohranište. Ako ga ugledaš klekni i iskaži štovanje Bogu koji u njemu prebiva, ali ako ga ne možeš vidjeti tada se nakloni prema oltaru. Za vrijeme svete mise pozorno slušaj čitanja jer u tim trenucima to prestaje biti obična knjiga s običnim riječima, a postaje riječ koju ti Bog izgovara ‘ovdje i sada’. Kad svećenik polaže ruke na darove i izgovara posvetnu molitvu prigni svoja koljena i klekni kako bi u stavu poniznosti dočekao trenutak u kojem se kruh i vino pretvaraju u tijelo i krv tvoga Spasitelja. Tada nemoj zatvarati oči – u misi trebaš otvoriti oči za sve što se događa! Od pljeskanja se za vrijeme svete mise radije suzdrži jer liturgijskom prostoru to ne priliči. Pljeskom se uvijek ispraća ljudsko djelo ili učinak, pa bi se na taj način izgubila bit liturgije. Zapamti da vjera nije samo u srcu, nego i u liturgiji. Ti pak ako želiš dati slavu Bogu to najbolje možeš učiniti svjedočenjem svojim riječima i djelima prema drugima. U liturgiji aktivno sudjeluj jer nisi došao na predstavu u kojem samo promatraš svećenika koji nešto govori, niti je glazba u liturgiji kako bi se napravila nekakva pauza. Na svakoj misi nastoj biti pažljiv jer je u njoj prisutan Krist. On nije prisutan samo po prilikama kruha i vina, prisutan je u svima koji dođu jer su se „dvoje ili troje“ sabrali u njegovo ime. Kristova prisutnost je u čitavoj liturgiji – od svećenika do svakoga vjernika, od početnog križanja do čitanja Božje riječi. Ako budeš pozoran na samo ove neke osnovne stvari u misi vidjet ćeš koje se bogatstvo krije u tom velikom otajstvu!


Razmatranje današnjeg evanđelja:


Iv 2,13-25: Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za dom tvoj.

Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.

Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.


Ponovo pročitaj današnje evanđelje pa zastani par minuta u tišini razmišljajući što ti Bog želi reći s ovim tekstom.

Možeš li zamisliti srditog Isusa? Današnje evanđelje opisuje Isusa kao onoga koji je isprevrtao stolove u Hramu, istjerao prodavače i mjenjače. Zašto? Vrlo jednostavno – Bog ne trguje! On ne prodaje niti kupuje nego dijeli! Njegova ljubav je tolika da daruje samoga sebe do kraja. Osim toga, Isusa izjeda revnost za njegov dom! Kako se ti odnosiš kada netko dira u nešto što je tebi sveto? Kako reagiraš kada netko dira u tvoj život, vjeru, obitelj, domovinu? Što si sve spreman učiniti za ono što ti je sveto? Koliko si spreman trpjeti? Možeš vidjeti drugačijeg Isusa od blagog Isusa, punog razumijevanja i dobrote. Kako i ne bi bio? Ako su ljudi spremni banalizirati i relativizirati nešto tako sveto poput Hrama, kako li će se tek odnositi prema drugim stvarima? Za Isusa Hram je kuća Božja i ništa više! On je za kuću Božju bio spreman pobuniti se, podignuti glas pa čak i ruku. Što ti radiš dok Isus maše bičem? Hoćeš li mu doći u pomoć? Zar ne vidiš da se i danas rade trgovačka kuća od Crkve – koji sakrament nije dotaknut potrošačkim mentalitetom? Krštenja, prve pričesti, krizme i vjenčanja postali su puki običaji, izlika za proslavu i prekomjerno trošenje novaca. Gdje je Bog u tome? Možemo li uopće čuti njegov glas pored zvuka šuškanja novca? Na kraju ti želim još nešto poručiti. Ne zaboravi da si i ti Hram – hram Duha Svetoga u kojem se nakupilo puno toga pogrešnoga. Zato dozvoli Kristu da izbaci sve ono što je nepotrebno i očisti tvoj hram.

Zadatak za naredni tjedan: Otiđi preko tjedna na jednu svetu misu na osobnu nakanu.

Molitva: Dušo Kristova, posveti me. Tijelo Kristovo, spasi me. Krvi Kristova, napoji me. Vodo iz prsiju Kristovih, operi me. Muko Kristova, okrijepi me. O dobri Isuse, usliši me. Među rane svoje sakrij me. I ne dopusti da se odijelim od Tebe. Od neprijatelja zlobnoga brani me. Na času smrti moje zovni me, i zapovjedi mi da dođem k Tebi, da Te sa svetima Tvojim hvalim u vijeke vjekova. Amen. (sv. Ignacije Loyolski)

16. dan duhovnih vježbi:  Izgubljeni mogu naći put

mag. theol. Darko Rapić

Facebook Komentari

comments

admin

About Author

Leave a comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

2 + 4 =

You may also like

VJERSKI ŽIVOT

Deset razloga zašto idemo na svetu Misu

  • 8. siječnja 2014
Mnoga djeca i mladi odlaze na misu zbog jednog jedinog razloga- zato što ih “tjeraju” roditelji. Dobro je i to
VJERSKI ŽIVOT

Sedam navika svetih ljudi

  • 9. siječnja 2014
Krenuli ste čitati ovaj tekst jer vas zanima kako da se odsad ozbiljnije posvetite svom duhovnom životu. Iskreno prihvaćate jednu
Exit mobile version