Dragi prijatelju! Kad budeš uživao u toplom domu svoje kuće, sjeti se i mene koji nemam ni svoje kuće ni grijanja. Ja živim u tuđem podrumu. Ja svaki dan živim u strahu od deložacije.
Kad budeš slavio neku feštu u krugu svoje obitelji, sjeti se i mene koji nemam obitelji. Roditelji su me ostavili, a ja nisam uspio pronaći, ne samo srodnu dušu, nego nikakvu dušu koja bi me voljela i koja bi htjela živjeti sa mnom jer sam siromašan.
Kad budeš primao svoju zasluženu plaću, sjeti se i mene koji ne primam plaću. I ja, doduše, radim, ali ne primam svoju plaću. Moja je tvrtka u stečaju. Već mjesecima pozajmljujem novac da preživim.
Kad budeš obnavljao svoju garderobu, sjeti se i mene koji već godinama nosim isto odijelo. Odjeća koju ti želiš baciti, za mene bi bila blagdansko odijelo.
Kad budeš kupovao novi automobil, sjeti se mene koji jedva pronađem novac za tramvajsku kartu.
Kad se budeš gostio u skupom restoranu, sjeti se i mene koji svaki dan čekam u dugom redu da dobijem hranu beskućnika u javnoj kuhinji.
Kad budeš, svečano obučen, sjedio u kazališnoj loži, sjeti se i mene koji ne znam ni kako izgleda kazalište iznutra, a i kad bih imao valjanu ulaznicu, ne bi me pustili unutra vidjevši moju zapuštenost i moje prosjačko odijelo.
Kad budeš surfao (mislim da se to tako kaže) po Internetu, sjeti se i mene koji nemam ni struje ni računala.
Kad budeš plaćao račune za svoja dva mobitela, sjeti se i mene kojemu je telefon već davno isključen, a i ja bih želio nekoga nazvati.
Dok budeš nazivao svoje prijatelje da im čestitaš Božić ili rođendan, sjeti se i mene. I ja bih želio da me netko nazove i uputi mi koju riječ nade i ohrabrenja.
Kad budeš rezervirao za sebe i svoju obitelj mjesto u skijaškom centru u inozemstvu, sjeti se i mene koji nemam ni putovnice ni skija, a i ja volim snijeg i zimske radosti.
Kad budeš razmišljao o tome gdje bi bilo najbolje provesti svoj godišnji odmor, sjeti se mene kojemu još nije palo na pamet da maštam o godišnjem odmoru.
Kad budeš u nekom supermarketu razmišljao koju hranu ćeš kupiti svojemu kućnom ljubimcu kojemu želiš nabaviti sve što poželi, sjeti se i mene koji sam ljudsko biće, stvoren na sliku Božju, ali koji ne može sebi priuštiti vrhunske stvari. Ja ću biti sretan da dobijem hranu za preživljenje.
Kad budeš zahvaljivao Bogu za sva dobročinstva kojima te je obdario, sjeti se i mene. I ja vjerujem u Boga, ali mi je teško vjerovati da me Bog voli.
Kad budeš ovoga Božića dijelio darove djeci i svojim prijateljima, sjeti se i mene. I ja bih želio nekoga razveseliti makar skromnim poklonom, ali ja nemam sredstava ni za vlastito preživljenje.
Kad budeš za blagdan Svih svetih uređivao svoju obiteljsku grobnicu, sjeti se mene koji nemam grobnice. Ja ne znam gdje će me pokopati. Možda u nekoj zajedničkoj grobnici beskućnika i siromaha. A i ja bih želio da se zna za moj grob, da me netko ondje posjeti i pomoli se za moju grješnu i siromašnu dušu.
Kad budeš primao zasluženu diplomu od svoga fakulteta, sjeti se i mene koji nisam imao sreću upisati se na željeni fakultet. Škola mi je dobro išla, ali mi nitko nije želio osigurati potrebnu stipendiju za višegodišnje školovanje.
Kad budeš razmišljao kojom karticom platiti svoje račune, sjeti se mene koji ne znam ni kako izgledaju te silne bankovne kartice.
Kad budeš svojega liječnika nagrađivao skupocjenim darom nakon uspješno obavljene teške operacije, sjeti se i mene kojeg je bolest uništila prije nego sam došao na red za operaciju redovitim putem, jer nisam imao čime „pogurati“ svoju stvar.
Kad budeš umirao okružen svojom obitelju i vrhunskim liječnicima, sjeti se i mene koji ću, zaboravljen od svih, u kutu neke hladne sobe predati Bogu svoju siromašnu dušu.
Kad budeš, nakon smrti, stajao pred Bogom sucem, On će te podsjetiti na me. Mogao bi ti tada reći: „Bio sam gladan i nisi me nahranio, bio sam žedan i nisi me napojio, bio sam u bolnici i nisi me posjetio.“ Bit će ti tada žao što me se nisi sjetio. Bit će ti tada žao što mi bar nešto nisi dao. Jer ono što je za tebe malo, za mene bi se bogatstvo zvalo.
P. Mijo Nikić, Izvor: http://misija.slobodnadalmacija.hr/
Facebook Komentari
comments
