Kako je sveti Filip pronašao sreću u Bogu
Sveti Filip bio je priprost ribar iz Betsaide u Galileji, na zapadnoj obali Genezaretskog jezera. Mučile su ga teške ekonomske prilike u kojima je živio. Trebao je kao ribar napornim dnevnim ribarenjem prehranjivati obitelj. Uz ribarenje, pronalazio je vremena za upoznavanje starozavjetnog Božjeg zakona. Jednoga dana, dok je Filip ribario, prolazio je obalom Betsaide božanski Spasitelj. Obratio mu se samo kratkim pozivom: „Slijedi me!“ I samo je jedna Isusova riječ bila dovoljna da Filip krene za njim, jer je u njemu, poznajući Stari zavjet, prepoznao Krista Spasitelja. Ostavio je ribarske mreže, obitelj, rodbinu, stalno radno mjesto i otišao za Isusom. Danomice je pomno slušao njegovu božansku nauku, prepoznao ga kao Mesiju i nije ga napuštao do kraja života. Osim toga, nastojao je i druge suvremenike približiti Isusu, u želji da i drugi zavole Isusa i da postanu sretni. Zato je posjetio prijatelja Natanaela, koji je, kao i on, bio pravedan i bogobojazan. Priopćio mu je činjenicu kako su apostoli pronašli Mesiju. Ni Natanael nije, kao vrstan poznavatelj biblijskih tekstova, ostao hladan. I on je bez mnogo promišljanja krenuo za Isusom. Sveti je Filip znanje i spoznaju o Isusu Mesiji svjedočio drugima. Tako je jednom pomogao nekim poganima koji su došli u Jeruzalem da upoznaju Isusa. Propovjedničko-misijski žar vodio ga je diljem židovskih pokrajina, a na posljetku u Frigiju (Mala Azija). Ondje je propovijedao sa snažnim misijskim žarom kako bi iskorijenio domicilno krivoboštvo i usrećio narod vjerom u pravoga Boga. Pogani kojima je propovijedao uhvatili su ga, stavili u tamnicu, a potom kamenovali. Njegovo posmrtno tijelo pokopano je u Rimu, u crkvi Svetih Apostola.
Kako je sveti Jakov tražio Boga
Riječ je o Jakovu mlađem, sinu Marije Kleofine, sestre Blažene Djevice Marije, o bratu apostola Jude Tadeja i Šimuna. Na nekim ga se mjestima naziva bratom Isusovim. Nije on Isusu bio rođeni brat, nego se tada po židovskom običaju bliže rođake zvalo braćom. Najstariji životopisci pišu o neobičnoj svetosti ovoga apostola. Jakov je od djetinjstva bio „nazarejin“, Bogu posvećena osoba. Hagiografi pišu da je živio pokornički – nikada nije pio vina ni nekog drugog opojnog pića. Nije jeo meso, osim vazmenog janjca, nosio je samo jedno odijelo, hodao bos i često se klečeći molio Bogu. S Isusom je išao svuda po Palestini i duboko u srce pohranjivao božansku nauku, koju je provodio u djelo i nastojao druge motivirati da tako čine i žive. Sveti Jakov postao je prvi biskup Jeruzalema nakon Pedesetnice, rođendana Crkve. Poštivali su ga i štovali ne samo katolici nego i Židovi. Židovski pisac i povjesničar Josip Flavije nazivao ga je Pravednim. Židovi su mu dopustili, iako je to do tada bilo nečuveno, da u jeruzalemskom hramu ulazi u svetinju nad svetinjama, što je bilo do tada dopušteno samo židovskim svećenicima. Židovskim je svećenicima bio trn u oku, jer su se na njegove propovijedi mnogi Židovi obratili. Protiv njega su skovali urotu. Na silu su ga odveli na brdo iznad Jeruzalema i tražili da se odrekne Isusa. Ondje su ga mučili i kamenovali. Zasipali su ga kamenjem, a jedan ga je valjar udario valjkom po glavi pa je mrtav pao na zemlju. Bilo je to 62. godine poslije Isusa Krista.
Jakovljeva poslanica puna je opomena, ukora i prijetnja
Sveti je Jakov autor jedne novozavjetne poslanice i pobornik judaističkog smjera u kršćanstvu. Njegova je poslanica puna opomena, ukora i prijetnja. Posebno se pamte njegovi savjeti o obuzdavanju jezika. „Jezika nitko od ljudi ne može konačno ukrotiti. On je zlo koje ne poznaje mira. Pun je smrtonosnog otrova. Njim blagoslivljamo Gospodina i Oca, i njim proklinjemo ljude koji su stvoreni ‘na sliku Božju’. Iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. To ne smije, braćo moja, tako biti. Zar izvor na isti otvor toči slatko i gorko? Zar može, braćo moja, smokva roditi maslinama ili trs smokvama? Tako ni slan izvor ne može dati slatke vode” (Jak 3,8-12). Sveti Pavao spominje svetog Jakova u poslanici Galaćanima kao jednu od najuglednijih osoba prve Crkve, a sveti Luka u Djelima apostolskim ističe ga kao jeruzalemskog biskupa. Preživio je kada su ga strmoglavili s hramskoga krova, nakon čega je svjetina navalila na njega, kamenovala ga i dotukla toljagama. Umjetnici ga prikazuju s toljagom. Zaštitnik je Urugvaja, ljekarnika, klobučara, umirućih, te mnogih naselja, župa i crkava širom svijeta. Sveti Filip i Jakov zajedno su zaštitnici i mnogih hrvatskih naselja, župa, crkava i kapela.
I mi trebamo tražiti Boga
Svijetao primjer naših nebeskih zaštitnika svetih Filipa i Jakova trebao bi nam biti životni primjer kako tražiti Boga. Često su nam u ovom sekulariziranom vremenu uzori razni idoli s područja sporta, glazbe, glume, koji ne zaslužuju takvu čast ni poštovanje kao spomenuti sveci. Boga znamo u našim preokupacijama bacati u stranu, zanemarivati razmišljanje o njemu. To činimo kada smo radosni, ali i u životnim teškoćama. U nevoljama smo nepostojani. Mrmljamo i bunimo se protiv Boga. Životne nevolje najčešće ne shvaćamo kao dio moguće Božje kušnje. A Bog je prisutan i u tim našim nevoljama, kušnjama, poteškoćama. Prepoznajemo li ga? Tražimo li Boga u svakodnevnom životu? Brinemo se za sve i svašta, o svačemu razgovaramo, razgovori su nam često kuknjava, duhovno plitki, depresivni, nimalo poticajni, hrabri ni odvažni, što pokazuje da ne računamo na Boga, da Isus nije dio naših promišljanja, dio svakodnevne molitve. Zanemarujemo molitvu i nismo kadri ni pola sata dnevno posvetiti Bogu. Propuštamo nedjeljna misna slavlja, pravdajući se raznim razlozima. U posljednje se vrijeme opravdavamo korona virusom, što nikako ne može biti konstantno opravdanje. Korona virus stavio nas je na veliku kušnju, ali mnogi su se ipak tijekom uskrsnih dana bez straha okupljali u župnim crkvama. „Ako je Bog za nas, tko će protiv nas!” Osvojilo nas je otajstvo Kristova uskrsnuća ili smo mlaki u vjeri kao nekad prije? Kakvo je naše vjerničko vjeronaučno i katoličko moralno znanje? Poznajemo li Sveto pismo? Imamo li volje neprekidno osluškivati i u djelo provoditi evanđeoski životni duh ili su nas zaokupili razni prizemni zemaljski programi raznih životnih teorija i teza?
Mjesto Sveti Filip i Jakov
Na obali Pašmanskog kanala, okružen povijesnim gradom Zadrom i kraljevskim gradom Biogradom, smjestilo se slikovito mjesto Sv. Filip i Jakov. Sv. Filip i Jakov poznat je po nekadašnjim ljetnikovcima i perivojima zadarskih plemića, od kojih je i danas poznat onaj obitelji Borelli. Zahvaljujući obitelji Borelli, turizam u Sv. Filipu i Jakovu ima povijesne korijene, budući da dva parka i ljetnikovci gdje je obitelj ugošćavala prijatelje i poznanike, uglednike onog doba, predstavljaju preteču današnjim vikendicama i turističkim objektima. Danas je Sv. Filip i Jakov spoj veličanstvene dalmatinske prirode, okrenut moru koje mu daje mističnost i ljepotu, a u zaleđu ga čuvaju prostranstva bogate zemlje. Spoj je to kulturne baštine i modernog načina života, i mjesto ljubaznih žitelja.
„More je mirno di Filip spava, Jakov bi tija do neba plava. Spaja ih ljubav i pisma stara što puni idra mladog mornara… U Filipjakov moram poć, čežnja me nosi u litnju noć, misec nek sluti, al more zna da misto svoje sanjam ja.“
Molitva sv. Filipu i Jakovu
Isus mijenja Filipove mreže
I šalje ga u ribolov duša
A Filip krenu s vjerom, spreman,
Učitelju do smrti poslušan.
Riječ njegova ostavljala traga,
I srca više nisu bila ista,
u Palestini, Frigiji, Maloj Aziji,
obraća se mnoštvo i vjeruje u Krista!
No optužen je da narod buni,
samo zato jer im je pokazivao Put,
U tamnicu je bačen nevin,
na križ raspet, pa kamenjem zasut.
Jakov mlađi, sin Marije Kleofine,
Isusu je po majci i rođak bio.
Hodao je bos i noćima bi klečao,
U siromašnom odjelu pokornički živio.
S Isusom je bio na gori Tabor
i vidio njegovu slavu preobraženja,
a gledao je Isusa i u Maslinskom vrtu.
I kako se slava u muku mijenja.
Bio je prvi biskup u Jeruzalemu,
o Isusu je hrabro propovijedao Židovima.
Mnoge je tako obratio na kršćanstvo.
Al’ njegova se riječ nije sviđala svima.
Glavari židovski mu smrću zaprijetiše
govoreći da se Isusa odreći treba
Al’ Jakov je narod uvjeravao i dalje,
pa je mučenjem i on išao put neba.
S visine velike baciše ga dolje,
a on se uspravi i tad moli za njih,
uzvratiše mu na to toljagom nekom
u želji da konačno bude tih.
Ova mučenika dva pokopana su skupa.
U Rimu, u jednom grobu,
A život njihov ne želi šutjet’ ni danas
već primjer biti i ovom našem dobu.
DOK SE I DANAS MNOGIM KRŠĆANIMA PRIJETI
MOLITE ZA NJIH, FILIPE I JAKOVE SVETI!
MOLITE ZA SVE NAS DA U VJERI USTRAJEMO
I ISUSA BOGOM UVIJEK HRABRO PRIZNAJEMO.
VAS JE ISUS IZABRAO MEĐU VJERNE UČENIKE
A VJERA VAŠA UBROJI VAS U SVETE MEČENIKE.
SVETI FILIPE I JAKOVE, MOLITE ZA NAS
DA UVIJEK PREPOZNAJEMO UČITELJEV GLAS.
vlč. Vladimir Trkmić
Facebook Komentari
comments
