Svatko od nas želi sigurnost u životu. Tu sigurnost uvijek prati jedna velika naša mana koju smo olako prihvatili da se prepustimo kontroli i situacija i svega što bi nas moglo zadesiti.
No kontrole nas uvijek dovedu na rub. Navika kontrole uvijek je za nas kao neka vrsta osiguranja kako ne bi bili povrijeđeni jer ako kontroliramo sve oko sebe imamo neku prividnu sigurnost kako je sve po našim mjerilima.
No svaki oblik kontrole bilo posla bilo situacija bilo ljudi oko nas bilo njihovih djela sve je to stanje koje zarobljava. Sve to umanjiva kvalitetu našega života. I kad slušamo današnje evanđelje Josip je imao istu stvarnost. Toliko je prepun ljubavi prema Mariji da joj nikako ne želi nauditi. Novonastala situacija u kojoj se nalazi za njega je kraj svijeta jer sve ono što je on planirao u životu pada u vodu. Više nema ništa smisla. Osjeća se izigran toliko ponižen u svojoj velikoj ljubavi. Biti ranjen u ljubavi prvi je dio snažnog. To je ona bol u kojem nastupa toliko snažno razočaranje da ni sam nemaš potrebe krenuti naprijed. On sam toliko je povrijeđen novonastalom situacijom da ne zna što napraviti. Polako ga iz još snažne ljubavi vode neki osjećaju u kojem ni sam nije na prvom mjestu već mu postaje važno kako ne povrijediti.
Naši životi kad nas netko povrijedi osobito oni koji izigraju našu ljubav postaju predmet u kojem se uvijek pitamo u čemu smo mi pogriješili prema njima. Što je to bilo što je dovelo do toga da sve prestane ono što nam je bilo život.
Voljeti a biti prevaren ili pak ponižen ostavlja duboke rane koje onda postaju velikom prekretnicom u kojem se uvlači neizmjerno nepovjerenje prema svima. Jednom povrijeđen teško zalazi u stanje u kojem je lako sve se promatra pod povećalom. Nije lako podnositi rane u ima ljubavi. Ljubav ne ranjava. Ljubav nije nasilna. Ljubav koja nanosi boli i rane nije ljubav.
Bog nasuprot svega što smo prošli prema nama danas prilazi kao onaj koji upravo želi izliječiti rane koje su nam nanijeli oni koji su se zaklinjali u veliku ljubav iza koje je stalo samo jedno iskorištavanje. Nikad nemojmo zaboraviti da u svemu što smo prošli Bog ima nešto važnije i bolje za nas. ono što je po njegovoj volji i po njegovoj ljubavi u kojem se onda svatko od nas može ostvariti.
Danas nam otkriva putove svoje mudrosti kako bi se naš život po snazi milosti uskladio po onom što nam je važno a to je vršiti volju Božju.
Sveti Josip početak je nove sigurnosti. Bog računa na njega. Iznad svega računa na njegovo odabranje jer je najprikladniji za sve. Najizvrsniji za dobar i plemenit odgoj Onoga koji dolazi. Koliko je samo pažljiv, koliko pravedan, nesklon osuđivanju i ponižavanju. Božanski odabranik kojega je Bog stavio kao primjer danas za ono što je najosnovnije u životu. Sve staviti u Božje ruke. Sve podložiti Božjoj volji. Sve dati Bogu na raspolaganje. Premda je sav opterećen. Sve ga ovo je izbacilo iz takta. Misli ga ubijaju. Hvata ga tjeskoba, strah. Ne može biti prisutan u ničemu. No Bog mu progovara. Oslobađa ga njegovih snažnih teških misli, konfuznih osjećaja i dolazi mu u san. Dolazi mu u vrijeme kako bi ga oslobodio od svega što ga pritišće i progovara mu u onoj milosti kad ne može ništa više kontrolirati da u trezvenosti svojih misli zna razumjeti ono što Bog želi a ne no što je on naumio. To je Božja snaga. On rasvjetljuje naše misli i daje prave odgovore.
»Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.«
U današnjem danu polako se rješavajmo kontrola. Sve stavimo u Božje ruke kako bi zaživjeli slobodno. Prihvatimo Božju ruku sigurnosti i neka nas Gospodin po svom milosrđu pripravi za život kakav on hoće. Bože neka bude volja tvoja. Jer obećanje nam je dano koliko god podnosili boli i razočaranja. Iskoristite ga za svoje dobro. „On će spasiti siromaha koji uzdiše, nevoljnika koji pomoćnika nema; smilovat će se ubogu i siromahu i spasit će život nevoljniku.“
don Damir Bistrić
Facebook Komentari
comments
