Ian i Nicola žive u Hamiltonu na Novom Zelandu sa svoje devetero djece.
Kako ste se pripremili za brak?
Prije zaruka smo razgovarali o osnovnim aspektima braka: dugotrajnost, otvorenost prema djeci i vjernost Bogu. Iako smo oboje bili nesigurni o tome kako bi se nosili sa velikom obitelji (ako je to Božji plan), znali smo da će nam On pomoći s problemima kako se budu pojavljivali. Oboje smo bili pomalo nervozni oko onog što nosi budućnost, ali odlučili smo osloniti se na vjeru u Boga, ali i jedan drugome, te učiniti taj veliki korak zajedno.
Ian me zaprosio tijekom šetnje uz Mt. Victoriu u Aucklandu. Unatoč romantičnim namjerama nije mogao kleknuti na jedno koljeno zbog mnogobrojnih hrpica (numerous deposits) koje su ostavile krave na paši. Tako da smo od samog početka dobro upoznati sa svakodnevnom realnošću života i važnosti smisla za humor!
Tijekom zaruka smo pohađali bračni tečaj svećenika Opusa Dei, koji nam je pomogao učvrstiti našu vezu i pomogao nam da shvatimo obavezu koju brak predstavlja. Naučili smo kako je komunikacija između supružnika najvažnija, i da ćemo uvijek imati Božju milost kad je budemo trebali, kroz sakrament ženidbe.
Što je najbolje u vašem braku?
Smatramo da smo upravo mi najbolje u našem braku. Dijelimo ista vjerovanja i vrijednosti te je ovo vrlo korisno u donošenju temeljnih odluka kao na primjer imati djecu, rješavanje problema, te učenje kako voljeti i opraštati jedni drugima. Isto tako, jako volimo našu djecu – iako nas nekad pomalo izluđuju. Molimo se zajedno, odlazimo na sv. Misu zajedno te smo svjesni da moramo jedni drugima pomagati da bi došli u Raj.
Koji su neki izazovi bračnog života?
Ponekad je izazov samo izvršenje svih obaveza. Naš život se često čini kaotičan i neorganiziran. Ostati smiren i strpljiv postaje izazov. Nekad i najobičnije ostavljanje djece u školi, na treningu i ostalim aktivnostima nam daje osjećaj kao da smo „non-stop“ taksi služba.
Istovremeno, veliki je izazov odgajati djecu u društvu koje ne podržava kršćanske vrijednosti koje im pokušavamo prenijeti. Međutim, vjerujemo da možemo promijeniti društvo tako da aktivno djelujemo u njemu. Pazimo koje knjige nam djeca čitaju, filmove koje gledaju, te prijatelje s kojima provode vrijeme. Odlučno se trudimo provoditi vrijeme s našom djecom: obiteljski izleti, vrijeme jedan-na-jedan (barem zajedničko pranje posuđa), povremeno vođenje jednog ili više djece na sladoled itd. Imamo par pravila koja se nekima mogu činiti malo restriktivna: nema spavanja kod prijatelja ili obrnuto, jedan mobitel koji sva djeca dijele, ograničeno vrijeme za računalo i televizor. Umjesto ovih stvari mi idemo na mnogo zabavnih obiteljskih putovanja i pustolovina (izleti na plažu – kako bi gledali zalazak sunca i vidjeli zvijezde kako izlaze, dnevni izleti u nacionalne parkove – radi zimskih radosti i posjeta termalnim izvorima). Mnogi prijatelji naše djece su komentirali kako naša obitelj čini „tako puno cool stvari“, te ne mislimo da naša djeca nešto propuštaju time što nemaju najnovije uređaje i tehnologije.
Kako vjera utječe na vaš pristup braku?
Oboje smo katolici koji prakticiraju svoju vjeru, dnevno odlazimo na sv. Misu i redovito idemo na sv. Ispovijed. Duhovna pomoć koja dolazi od sakramenata je velika pomoć kada se neizbježni problemi pojave u našem obiteljskom životu. Ako jedan od nas izgubi živce, pobrinemo se da se ispričamo i popričamo o tome. To je bitno jer je ovo doživotna obaveza ljubavi i poštovanja i znamo da je Bog prisutan u našem braku i obitelji, a puke površinske radnje nisu dovoljne. Bog zna što nam je u srcu. Ovo nam pomaže da produbimo i bolje shvatimo razloge konflikta te nam pomaže tretirati jedan drugoga s poštovanjem i poniznošću umjesto reagiranja s ranjenim ponosom.
Vjera također daje dublje značenje našem braku: za razliku od vrijedne, ali samo ljudske stvari, mi vjerujemo da je naš brak izvor milosti i sredstvo za postizanje svetosti, te stvari koje prijete ili oslabljuju naš brak tretiramo vrlo ozbiljno. Redovno se molimo za naš brak i obitelj, moleći Našu Majku i Sv. Josipa da nam pomogne da oponašamo njihovu svetu obitelj.
Jesu li vam učenja sv. Josemarie pomogla kao paru?
Učenja sv. Josemarie koja govore da je brak izvor posvećenja para su nam puno pomogla. Znamo da način na koji volimo jedno drugo, način na koji se ponašamo doma, način na koji se odnosimo prema susjedima i prijateljima, način na koji odgajamo djecu, ti su svi razlozi povezani s milošću Božjom i svakodnevnim običnim životom koji bi svaki kršćanin trebao voditi.
Oboje smo dio Opusa Dei i naš dnevni trud da živimo naš poziv – pokušavamo ponuditi naš posao Bogu i biti dobar roditelj i prijatelj, pronaći vrijeme za Boga i molitvu, Sv. Misu i krunicu svaki dan, redovitu ispovijed, pokušavanje da budemo oprezni – pomaže nam početi ponovno svaki put (uz Božju milost) kada zeznemo (?) i pogriješimo. Stalan duhovni put i oblik pomaže nam i ljudski i duhovno.
Mislite li da je važno provoditi vrijeme sami kao par?
Definitivno! Iako to nekad može biti pravi izazov. Često vrijeme navečer kada su djeca u krevetu se potroši radeći neke druge stvari i nekad je teško pronaći vremena vikendom da možemo samo pričati i provesti neko vrijeme zajedno. Ali nalazimo vremena za izaći van na večeru i film redovito, te svake godine odemo negdje jedan vikend sami zajedno. Ponekad isto pošaljemo djecu ranije u krevet tako da možemo pričati ili provesti neko vrijeme zajedno kao par.
Čega se nikada ne biste odrekli kao obitelj?
Komunikacije, obiteljske molitve i krunice. Molimo zajedno svake večeri i djeca se pridruže za deseticu krunice te prinesu svoje male nakane – što nama i starijoj djeci često bude izvor zabave, a vjerojatno i Gospodinu.
Što biste savjetovali mladim parovima koji se pripremaju za brak?
Neka vas netko kome vjerujete savjetuje, sredite velika pitanja prije nego uopće uzmete brak u obzir, npr. brak je do kraja života, otvoren prema životu, te se temelji na vjeri i Božjoj ljubavi i potpori. Tada kada utvrdite i razjasnite najvažnije stvari te dobijete čvrste savjete i oblik(?), ne odugovlačite. Oženite se i započnite pustolovinu.
Imate li neke obiteljske običaje ili tradicije za Božić?
Imamo Božićno drvce te Jišajevo stablo za koja radimo ukrase. Postavimo Jaslice i Adventski vijenac. Uključimo djecu tako da približuju figurice sve bliže i bliže samim jaslicama kako se bliži Badnjak. Pričamo s njima o tome što su sv. Josip i Marija prolazili i o čemu su mudraci razmišljali. Na Badnjak idemo na Polnoćku te imamo mali običaj stavljanja figurice malog Isusa nježno u kolijevku i sva djeca Mu daju poljubac.
Izvor: hr.opusdei.org
Facebook Komentari
comments
