Neobičan događaj slavimo danas: dolazak mudraca nekud s istoka. Došli su u Jeruzalem. Traže i raspituju se o novorođenom židovskom kralju.
„Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova, pa mu se dođosmo pokloniti!“ Na te se riječi uznemiri Herod i sav Jeruzalem s njime, pripovijeda nam evanđelist Matej. Zanimljivo je kako mudraci izdaleka vide bolje nego Herod izbliza. Herod u čijem se kraljevstvu rađa mesija ne vidi novost. Posvuda gdje vlada zaslijepljenost sobom, svojom umišljenom veličinom ne vidi se dolazak Novoga. Mudraci se izdaleka raduju i klanjaju, a ovi izbliza su uznemireni. Matej nam na drugačiji način kazuje ono što je Ivan kazao u svom Proslovu: „K svojima dođe i njegovi ga ne primiše!“ Ne prepoznaše ga zato jer bijahu zaokupljeni sobom i svojim sjajem.
Već gotovo dvadeset stoljeća Crkva ponavlja ove riječi mudraca: „Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova, pa mu se dođosmo pokloniti!“ Poziva nas da ne izgubimo iz vidokruga jedinu Zvijezdu što rasvjetljuje našu tamu. Isusa iz betlehemske štale što sja već dvije tisuće godina. Neugasivo Sunce našega života.
Toliko se puta nađemo u neprilici. Kuda poći, kojim pravcem usmjeriti svoj život? Veliki mudraci s istoka našli su se u istoj neprilici. Iako nisu poput Židova poznavali Boga tragali su za Njim u dubini svoga srca. Stoga i kreću na dalek put, u nepoznato, u avanturu, i pronašli su Sunce svoga života. Zvijezdu neprolaznog sjaja i poklonili joj se. Ovaj blagdan naziva se i Bogojavljenje, jer se Bog objavio svakom čovjeku. Isus je došao svakom čovjeku i svakom tko ga iskrena srca traži i pronalazi ga.
I svi mi tražimo svoj put. Tražimo svoga pravog Boga koji nam se svakim danom sve više i više otkriva. I premda smo kršćani i poznajemo Boga, slavimo svake godine misterij Utjelovljenja Boga u ovaj svijet u blagdanu Božića uvijek smo u opasnosti da poput Heroda upadnemo u napast da zaokupljeni sami sobom ne prepoznajemo novost i Novoga.
Upravimo ovo današnje razmišljanje na još jednu bolnu činjenicu koja u traženju Isusa može zadesiti i nas. Svi su u Jeruzalemu vrlo dobro znali gdje se rodio i gdje se nalazio Isus. Rekli su: „Pođite i pomno se raspitajte za dijete.“ Ali oni, baštinici vjere u jednog Boga, nositelji Obećanja Božjih nisu se ni pomakli. Osobito nisu stali na čelo pobjedničkog hoda prema Gospodinu. Ostadoše u toplom Jeruzalemu. I dalje nastavljaju svoje raspravljanje i mudrovanje o proročanstvima. O tome gdje i kako se morao roditi Mesija. Isus se nije nalazio u Jeruzalemu, nego u siromašnom Betlehemu. I danas mi vjernici znamo razočarati ljude koji Krista traže i iskrenim srcem za njim tragaju. Znamo istina reći gdje se on nalazi. Među siromasima, među onima što trpe i među onima koji su čista srca kao Marija i Josip. Ali se sami ne mičemo, niti silazimo u Betlehem, ne saginjemo se da bi unišli u špilju, ne izlažemo se riziku putovanja mimo svojih običaja i tradicija. Mimo svojih vlastitih uvjerenja. Postajemo poput ustajale vode kojoj nedostaje zrno soli i koju onda mnogi zaobilaze.
Stoga je današnja svetkovina poziv svima nama. Nije dovoljno čuti da je rođen. Nije dovoljno čuti to ime, Isus. Potrebno je pokrenuti se. Potrebno je izvršiti zahtjevni put traženja. Traženja u vlastitom srcu. U tom traženju ne smijemo zamijeniti istinu s vlastitim uvjerenjima; „ja tako mislim i smatram“ već u poniznosti sići k Istini.
Otvoriti svoje srce i ponuditi Mu ono što ono sadrži. Zlato, vidljivo bogatstvo, predstavlja ono što imamo. Tamjan, nevidljiv kao Bog, predstavlja ono što želimo i za čim čeznemo. Smirna, pomast koja liječi rane i čuva od kvarenja, predstavlja ono što jesmo. Kraljevsko dostojanstvo, božanstvenost i smrtnost vlastita stvorenja, jest sve ono što čovjek ima, ali nadasve sve ono što želi i što mu nedostaje, jest njegovo blago.
Otvaramo Bogu sve što imamo, svoje želje i svoje oskudice. I Bog ulazi u naše blago. Tu je ono „gdje“ je Sin rođen. Dajući ono što jesmo, primamo onoga koji jest i postajemo mi sami slični njemu. Bog se rađa u čovjeku, da bi se čovjek rodio u Bogu. Tu se ispunja put. To je Božić duše i srca, a ne ispraznih slavlja. Tada se možemo vratiti tamo odakle smo pošli. Ali, drugim putem. Nismo više oni od prije. Pronašli smo gdje je rođen naš Kralj. Tada imamo u sebi novo nebo i novu zemlju. Sjeme nade koje nosimo kud god išli.
U ovom slavlju koje danas slavimo krenimo k njemu i ostanimo s njime zauvijek i neka nas učini dostojnima da se Njemu jedinomu klanjamo i budemo radosni nositelji Njegove miline svakom čovjeku. Amen.
don Damir Bistrić
Facebook Komentari
comments
