Svi se mi nađemo u nekim čudnim situacijama u kojima ne znamo kako reagirati. Nepredvidive situacije nas uvijek slome. U nas se uvuku sumnje.
Teško je na bilo koji način nanovo izgrađivati povjerenje ukoliko se osjećamo prevareni. Jednostavno previše se toga nakupi s vremenom. Teško da se može vjerovati ljudima. Sve je više onih koji prevrtljivo iskorištavaju našu dobrotu, naše sposobnosti. I jednostavno se čovjek osjeća istrošen. Uvlači se tada sumnja u sve. Nedostatak dobrote i dobre volje ostavlja nas začuđene koliko smo jedni drugima sposobni nanijet nesnošljivu štetu. Koliko je čovjek sebičan i kako samo misli na sebe. Doista je teško biti onaj koji na svaku stvarnost može gledati pozitivno ma koliko se god trudili. Koliko god šansi davali uvijek se izrodi sve u jednu veliku ljudsku glupost kojoj nema kraja. A kada se osjećaš izigran, prevaren od onih koji su ti značili, koje si volio tada je to još teže podnijeti. Teško je nositi breme povrijeđenosti u životu. Jer se čovjek tada ponaša vrlo oprezan. Sve filtrira. Kad mu se dogode ozbiljne situacije tada promatra svijet sasvim novim očima. Sagleda pravu istinu onih o kojima smo se nadali da imaju nešto dragocjeno. A kad tamo ništa. Praznina. Tada uvidimo da je sve bila gluma i pretvaranje. Puki bolesni egoistični interes. Nekako kao da se današnji svijet gradi samo na interesu. I ljudi se baš smrtni naljute kad im ne podilaziš i ne ugađaš. Kad im ne dopuštaš da te motaju oko malog prsta tada zaborave sve dobro koje si učinio i postaneš ološ i loš. Dakako tako ovaj svijet funkcionira. Zato lijepo kaže pismo: „Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka.“ Nikako nije dobro nositi breme koje nam je život priredio utjecajem drugih.
Bog je onaj koji nam daje uvijek novu milost da sagledamo i uvidimo tko je za nas, za naše društvo. Na kraju krajeva lijepo kaže jedna narodna da su nam neki u životu lekcija a drugi dar. Možda će te koštati tvoja dobrota ali i njih će koštati njihovo zlo. Svak za sebe odgovara po djelima svojim. I nikako nije dobro da se zatvorimo u svijet obmane i da se počnemo samo sažalijevati ili pak dopustiti da nas tamo neki oblikuju po sebi i svojoj bezočnosti. Jedini u kojega imajmo potpuno povjerenje jest naš Gospodin.
Iz današnjeg evanđelja iščitavamo ozbiljnu situaciju koja se događa Mariji i njezinom zaručniku Josipu. Taj tihi i jednostavni čovjek pun je senzibiliteta osjećajan vjeran dobrostiv i zaljubljen. No pogađa ga ono to mu se događa. Nije ravnodušan kao čovjek na ono što mu njegovo dostojanstvo ne dopušta. Tako je obazriv, samozatajan. „A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti.“ Ovaj Josipov primjer za nas je dragocjen. Jer iz dobrote dolazi onda savjet od Boga koji šalje svojega anđela da se izbjegne sav stvoreni nesporazum. Zato nam je sveti Josip doista u svemu najveći primjer i dobar savjetnik. On ništa ne progovara već bez pogovorno vrši Božju volju. Kao novi Abraham ništa ne preispituje već sve svoje povjerenje stavlja u Božje ruke. Zato u životu na bilo koju situaciju dopusti da te Bog upućuje, savjetuje. Sve što je od Boga ostat će i očuvat će se. Svako prijateljstvo, svaka ljubav ako je od Boga ostaje a ako je od đavla brzo će se raspasti i nestati. Ne boj se danas prepustiti Bogu da te savjetuje da te utješi da ti da poleta za život. Izgrađujmo sebe u one koji s ljubavlju kroče ovim svijetom i u vjeri svjedoče veliku Božju ljubav i milosrđe.
don Damir Bistrić
Facebook Komentari
comments
