Nedavno sam prisustvovao razgovoru između majke i kćeri na aerodromu koje su se pozdravljale posljednji put u životu, u trenutku kad se na razglasu čula najava da avion kojim kćer treba otputovati, uskoro polijeće.
Stojeći u blizini sigurnosne kapije, one se zagrle i majka kaže: “Želim ti dovoljno.” Kćer odgovori: “Mama, naš zajednički život je bio više nego dovoljno. Tvoja ljubav je sve što sam ikada trebala. Također ti želim dovoljno, mama.” Poljube se i kćer ode. Majka je prišla prozoru gdje sam sjedio. Stojeći tamo, vidio sam da je htjela i da joj je potrebno zaplakati. Nisam htio narušiti njenu privatnost, ali ona je prišla meni i rekla: “Jeste li ikad morali nekome reći zbogom znajući da će to biti zauvijek?”
“Da, jesam”, odgovorio sam. “Oprostite što pitam, ali zašto kažete da je to zauvijek zbogom?”
“Ja sam stara, a ona živi tako daleko. Ispred mene stoje izazovi i u stvarnosti njen će slijedeći posjet biti moj sprovod”, reče ona.
Kad ste rekli zbogom, čuo sam da govorite, “Želim ti dovoljno. Smijem li pitati što to znači?”
Počela se smiješiti. “To je želja koja se prenosi iz prijašnjih generacija. Moji roditelji su tu izreku uvijek koristili.” Ona zastane na trenutak i zagleda se, kao da se pokušava sjetiti detalja i onda se još više nasmiješi.
“Kad smo rekli ‘Želim ti dovoljno’ zaželjeli smo jedno drugom život ispunjen s dovoljno dobrih stvari koje su im potrebne”. Zatim se okrene prema meni i podijeli slijedeće, recitirajući po sjećanju:
“Želim ti dovoljno sunca da tvoj stav bude osvjetljen.
Želim ti dovoljno kiše da više cijeniš sunce.
Želim ti dovoljno sreće da održi tvoj duh živim.
Želim ti dovoljno boli, tako da se i najmanja radost u životu čini mnogo većom.
Želim ti dovoljno dobitka da zadovolji tvoje želje.
Želim ti dovoljno gubitka da cijeniš više ono što već imaš.
Želim ti dovoljno pozdrava dobrodošlice da lakše prebrodiš posljednje zbogom.”
Tada je zaplakala i otišla.
Kažu da je potrebna samo minuta da pronađeš posebnu osobu. Sat da je cijeniš. Dan da je zavoliš. I cijeli život da je zaboraviš.
Napisao: Bob Perks, Izvor: Atma
Facebook Komentari
comments
