Kao prut sam ja na vjetru
koje vodi dah njegov gdje hoće.
Kao list sam ja bez grane
ozebao od hladnoće.
Bože stisni se uz tijelo
kojeg plaši ovaj svijet.
I zapali dušu vjerom
uspravi je zauvijek.
Jer rođena u bolu ljubav je
ta tvoja ljubav Bože za mene.
Svijetlo s križa tvoga vidim sada ja
vidim cijeli niz križeva.
I zato križat rane neću ja
jer postat one niz će zlatnika.
A svi tvoji Bože teški križevi
prvi znaci su pobjedi.
Kao kaplja što je pala
zemljom teče gdje put joj se stvori.
Tako mala al ne sama
duša mi je ta što gori.
Mario Žuvela
Facebook Komentari
comments
