Današnja svetkovina u neka davna vremena vezala se kao završetak Tijelovske osmine.
To je bila kruna koja je zaokruživala veliko otajstvo Kristovog uskrsnuća. I to je ono što i osjećamo da Bog koji je živ nastavlja darivati svu svoju neizmjernu ljubav prema čovjeku i čovječanstvu. Dugo godina slavilo se Srce Isusovo kao znak izvora milosti u pojedinim zemljama, u ponekim redovničkim zajednicama i biskupijama pobožnih biskupa. No tek je u 19 stoljeću bl. papa Pio IX odredio da se slavi Presveto Srce Isusovo u cijeloj Crkvi kao svetkovina.
Mjesec lipanj na osobit način posvećen je Isusovom presvetom srcu koje je izvor milosti i svetost napaćenom i odbačenom čovjeku kojeg Bog liječi i posvećuje. No u današnje vrijeme ovaj mjesec neke nebitne minorne udruge u znak protesta prema svemu što je sveto kako bi obezvrijedili proglasili su ga svojim mjesecom ili kako se još na svjetskoj razini naziva mjesecom parada.
No Božja ljubav daleka je od ljudske iskvarene ljubavi. Dovoljno je vidjeti neke sada dane u godini na kojima se inzistira kao danima zaljubljenih. Sve tada pršti od srca. Tada je sve puno velikih, malih, plišanih, plastičnih, kičavih, srcedrapajućih, slatkih srčeka iza kojih stoji puka bezdušna patetika koja veliča veliku ljudsku tjelesnu ljubav koja je uvijek kratkoga roka i počesto razočaravajuća. No to je prava istina ljuske ljubavi danas koja je satkana samo od ljudskog iskorištavanja, tjelesne naslade i velikih očekivanja koja se jako rijetko ostvare. Ljubav je postala jeftina emocija ispražnjavanja novčanika. Sve što je vrijedno a pokušava se kupiti nema učinka. Jedino ono što dotakne Bog svojom ljubavi to onda i posveti i blagoslovi za sva vremena.
No da slijepa oduševljenost u ovom svijetu postoji dovoljno je samo slušati pojedine aktere u društvu koji su se samostalno nametnuli kao moralne vertikale bez morala gdje papagajski ponavljaju i svim silama veličaju svoje velike vođe koji oslobađaju ovo društvo od onih koji im ipak pune proračunsku blagajnu za njihove nastrane projekte. Oni tada stvaraju podjele u društvu preferirajući samo izolirane skupine a većinu ponižavaju. Dobra im je ta njihova velika humanost i filantropija. To je ono na što danas mi vjernici zauzimamo jasan stav pred svim glupostima vremena. Sve velike civilizacije same su sebe uništile upravo napuštajući sveto.
Danas mi snagom ljubavi otvaramo se Bogu koji je vjerna svojim obećanjima. „Ti si narod posvećen Gospodinu, Bogu svome; tebe je Gospodin, Bog tvoj, izabrao da među svim narodima koji su na zemlji budeš njegov predragi vlastiti narod.“ Za nas vjernike je to snažan poticaj da se ne oslanjamo na ovaj lažni svijet lažljivih manipulatora koji u nama žele proizvesti ravnodušnost kako bi mogli širiti svoje zlokobne agende, pričice za labilne i koji se samo bave svojim džepom umanjujući prava potrebnih i marginaliziranih.
Danas svoje srce stavimo u Božje srce koje posvećuje. Srce koje je izvor života. Izvor prave sigurnosti. To je ono što su nam snažno govorili naši veliki i sveti pastiri. „Presveto Srce Isusovo je »zalog i znamen našeg vječnog spasenja, jer je ono Srce Boga, kao takvo puno dobrote i ljubavi, i to za sve ljude« (Alojzije Stepinac) U Njemu »nalazimo tumačenje i otajstva utjelovljenja i otkupljenja«, stoga se Crkva »na tom Srcu mora trajno napajati kao na izvoru spasenja« (Franjo Kuharić). To je naš poticaj da se uvijek vraćamo u svim poteškoćama i bolima života izvoru koji nas liječi i osposobljava za novi život. Neka ovo Presveto srce danas bude nova snaga koja obnavlja ljubav koju nam je dao Gospodin kao izvor pravoga života. Neka iznova izliječi našu ljubav svojom ljubavlju i neka nas snagom sile Duha Svetoga posveti. Kako je to rekla naša nadam se ubrzo blaženica velika Marica Stanković: „Bilo je, a ima i danas, plemenitih srdaca. Nesebičnih srdaca. Čistih srdaca. Velikodušnih srdaca. Srdaca prekaljenih patnjom i mučeništvom. Srdaca stalnih i jakih do heroizma. Što su sva srca prema Srcu koje se rodilo od Djevice, koje je po svom rođenju posvetilo sve ljudske kolijevke i sve obitelj svijeta. Što su sva srca prema Srcu, koje je tiho kucalo u radionici svoga Poočima i svojim kucajima posvetilo svaki ljudski rad. Što su sva srca prema Srcu, koje se tako vjerno i neprekidno dizalo Ocu i svojim molitvama izmolilo Božje posinaštvo svoj svojoj braći i sestrama po tijelu i krvi. I što su sva srca prema Srcu, koje se radovalo i plakalo, kroz koje je prolazila i nježnost i samilost, koje se trzalo u boli, koje se borilo za pravdu i koje je praštalo do beskrajnosti i tako posvetilo sve ono veliko i sveto što u malim zahvatima u ljudskoj sićušnosti prolazi kroz ljudska srca. I konačno je to Srce probodeno vojničkim kopljem, da može u sva ljudska srca unijeti mir. A gdje je mir, tu je i radost. A gdje je radost, tu je i sreća. Jer to je mir ljubavi i radost ljubavi i sreća ljubavi što je Srce Isusovo unosi u sva srca, koja mu se otvaraju i koja ga žele.” Otvorimo svoja ranjena srca Božanskom Srcu i neka nam donese radost koju želimo kako bi mogli s Kristom živjeti svetost ljubavi koju je Bog zasadio u nama. „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.“ Ne dajmo se zavarati zlom i djelima njegovim već se Božanskom ljubavlju oduprimo svemu što nije Gospodina dostojno. I neka naša srca Isus učini po srcu svome.
don Damir Bistrić
Facebook Komentari
comments
