Većina ljudi je sklona neprestalnoj procjeni drugih ali i samoprocjeni. Da bismo funkcionirali u socijalnom okruženju neophodno je da vladamo objema vrstama procjena. Ipak nije dobro da budemo ekstremni u ovome jer onda postajemo ili previše samokritični ili pretjerano kritiziramo druge.
Osobe koje su jako samokritične su ujedno jako osjetljive na tuđe kritike koje „idu na njihov račun“. Kritike drugih im samo potvrđuju njihov, inače pogrešan, koncept da nisu dovoljno dobri i da su manje vrijedni. Ovakvim osobama je veoma važno tuđe mišljenje i preosjetljivi su na tuđe negativne reakcije a često ih vide i tamo gdje ih nema. Vjerovatno je da ovakvo ponašanje potječe iz perioda odrastanja ukoliko su roditelji i okolina bili previše kritični i oštri te se bilo kakav njihov trud ili ono što su dobro uradili nije pohvaljivalo već kudilo ili je ostalo neprimjećeno. Da bi se nadišlo osjećanje stida, depresivnosti, socijalne anksioznosti i manje vrijednosti u koje su pretjerano samokritične osobe skolne da upadnu potrebno je znati nekoliko činjenica.
Negativno tuđe mišljenje nije jedini dokaz moje vrijednosti
Ljudi su različiti i imaju različite navike, načine funkcioniranja, vrijednosti, želje, interese prema tome nije moguće da se dopadnete svima iako biste možda to željeli. Ako se malo zamislite i pitate sebe da li se vama dopadaju svi ljudi koje srećete odgovor bi sigurno bio negativan. Prema tome, ako netko ima negativno mišljenje o vama, to nije smak svijeta, jer on prvo na to ima pravo, a drugo to ne mora ništa govoriti o vama. To što je netko procjenio da ste npr. nesposobni da obavite neki posao to vas ne čini manje vrijednim. Možda niste dobro nešto obavili ali on ne vrijedi više od vas ako umije nešto što vi ne umijete. Potrebno je da prihvatite sebe onakvi kakvi jeste sa svim manama i vrlinama jer su sva ljudska bića takva i svi smo mi podjednako vrijedni bez obzira na to što znamo ili ne znamo.
Kritika ne mora uvijek biti loša za mene
Veoma je teško prihvatiti nečiju kritiku, i često o tome razmišljamo kao o nekakvom napadu na našu osobnost. Ipak kritika može biti i dobronamjerna. Uglavnom ako nas kritizira netko tko nam je blizak i za koga znamo da nam ne misli loše, ili ako vidimo da nas osoba često i hvali, a ne samo kritizira, možda bismo mogli da razmislimo o tome da tu kritiku iskoristimo. Konstruktivna kritika se prije svega odnosi na neko naše ponašanje a ne na nas kao ličnost. Ukoliko nam neko kaže da je potrebno da se malo bolje skoncentriramo na neki posao kako bi ga bolje obavili onda nam on daje sugestiju kako da korigiramo sebe. Primjećujete koliko je to različito i dragocjeno u odnosu na ono kada nam neko govori da smo nesposobni što uvijek ima konotaciju da je to nešto što je trajno vezano za nas i što ne možemo popraviti.
Ako neko loše govori o meni ili mi se podsmjehuje to nešto govori i o njemu
Ljudi koji su skloni da stalno dovode u pitanje tuđe ponašanje ili se smiju na tuđi a nikako na svoj račun su često duboko nezadovoljni sobom i to nezadovoljstvo žele izbaciti tako što će unesrećiti druge. Takve osobe su emotivno prazne i krhkog identiteta, imaju problem sa empatijom i prihvaćanjem drugih ali i sebe samih. Ipak, njihove „omiljene žrtve“ su osobe koje imaju previše samokriticizma te je često važno za takve osobe da shvate da nije problem uvijek u njima i da objektino sagledaju šta je zaista do njih a šta je do onog ko je uputio kritiku, negativan komentar i podsmijeh.
Da zaključimo, tuđe mišljenje je nešto što je promjenjiva kategorija može biti i pozitivno i negativno. Ali, tuđe mišljenje nije mjerilo čovjekove vrijednosti. Potrebno je da bezuvjetno prihvatimo sebe onakvima kakvi jesmo i da objektivno procjenjujemo da li nešto možemo popraviti, da li je problem u nama ili u drugima i što iz svega toga možemo iskoristiti kao najbolje za sebe.
Sanja Marjanović, dipl.psiholog, www.vaspsiholog.com/
