Neki čovjek dođe monahu i kaže mu:
“Kako mogu vjerovati da od običnog kruha i vina postaju Isusovo tijelo, dakle tijelo i krv?”
Monah mu odgovori: “Ako već tvoje tijelo, koje se hrani kruhom i vinom to vino pretvara u meso i krv, zašto to isto što je tebi moguće ne bi bilo moguće i Bogu, koji je kao tvoj Spasitelj zasigurno moćniji od tvoga tijela?”
“No dobro”, reče čovjek, “a kako može u tako malenoj hostiji biti prisutan čitavi Isus Krist?”
Monah mu odgovori: “Krajolik koji je pred tobom, vidiš li?”
“Vidim” – potvrdi čovjek.
“Eto”, nastavi monah, “i rijeka, i dolina, i brdo i stabla pred tobom, sve je to tako veliko, a tvoje oko je maleno. Pa ipak sve to stane u tvoje maleno oko.”
“Još jedno bih volio znati: Kako može jedan isti Krist u isto vrijeme biti prisutan u stotinama i tisućama hostija ovdje i širom svijeta?”
Monah uze zrcalo i dade čovjeku da se ogleda: “Koliko osoba vidiš?” – upita. “Samo jednu, sebe!” – odgovori čovjek.
Tada monah pusti ogledalo na pod i ono se razbi u desetke i stotine komadića. Zatim reče čovjeku: “Pogledaj dolje, koliko sada likova vidiš?” “Doista, vidim na desetke i stotine likova” – odgovori čovjek. I ništa više nije pitao.
