Kad te zamolim da me slušaš a ti me staneš svjetovati, nisi učinio što sam te molio.
Kad te zamolim da me slušaš a ti počneš govoriti da se ne bih trebao tako osjećati, gaziš po mojim osjećajima.
Kad te zamolim da me slušaš a ti osjećaš da trebaš nešto učiniti da bi riješio moj problem, zanemario si me.
Slušaj!
Sve što sam te molio bilo je da slušaš – ne da govoriš ili činiš – samo da me slušaš i čuješ.
Nisam bespomoćan – možda obeshrabren, ali ne bespomoćan.
Kad činiš za mene ono što ja mogu i trebam učiniti za sebe, pridonosiš mome strahu i nesavršenosti.
Zato te molim, slušaj me i čuj me. Ako želiš govoriti, pričekaj minutu na svoju priliku – i ja ću te slušati.
Izvor: Svjetlo riječi
