Zaokupljeni sa svojim svakodnevnim brigama ne znamo kud bi prije krenuli. Sve oko nas u životnim problemima se ruši.
Mnogi oko nas iskorištavaju našu ranjenost na raznim dimenzijama naše osobnosti. Svatko nas iscrpljuje za svoje vlastite interese. Nikako se ne možemo odvažiti i ustati protiv sveukupne diktature koja nam je nametnuta da moramo ugađati drugom. Uvijek smo mi u nekom drugom planu. Bombardirani jeftinim vjerskim populizmom svako malo imamo kojekakve izljeve u kojem se ljudsku duhovnu ranjenost još više produbljuje. Najlakše je zauzeti poziciju sveznanja i soliti pamet svima ne znati ništa o životu realnosti svakodnevnice. Ljudi koji su sve uništili sebe i sve oko sebe oni bi izgrađivali kraljevstvo Božje. Začudo je da ta njihova čudna želja i nikako nema kraja njihovoj ludosti.
Kad čovjek započne izgrađivati kraljevstvo Božje po svojoj vlastitoj ljudskosti u sebi već nosi tragični završetak. Samo je pitanje koliko ćemo mi prepoznati one koji u svoje ime grade svoje propale svjetove u kojem nas ostavljaju bezdušnima, malovjernima i malodušnima. Na nama ostaje da dobro odvagnemo ono što nam se plasira kao dobro za nas. Čak štoviše na nama je samo jedna jasna provjera a to je da dobro promatramo ona koji manipuliraju sa evanđeljem. Da mudro gledamo i slušamo koliko su spremni zbog svojih interesa samo promocije Krista staviti u ropotarnicu života kako bi se oni proslavili i slavili kao veliki spasitelji svijeta. Takvima su potrebni visoki komiteti općeg ljudskog bratstva. Takvi glume zabrinutost a u duši likuju jer im se otvara nova spasiteljska intervencija.
Oni koji danas navješćuju kraljevstvo Božje imaju svoju viziju što je to kraljevstvo u kojem su oni mjerilo stvari. Biti izgraditelj Božjega kraljevstva nije osobna stvar već služenje Božjoj volji. Izgrađivati kraljevstvo Božje je iznova sebe i svoju volju stavljati na raspolaganje Božjoj milosti i ljubavi. A to je zapravo zadaća svih nas. Naše zajedništvo vjernika usmjereno je na zajednički život blagoslova. Jer na nama je izgradnja boljega Božjega svijeta, kraljevstva Božjega koji neće biti opterećen banalnim ljudskim opterećenjima već zajedno usmjereni na ljubav i radost. Samo naše zajedničko zalaganje ostvaruje Božju nazočnost među nama. Naš je put ostvariti ono što je Krist nam ostavio za život.
U današnjem vremenu najlakše se odati čitanju self help literaturi koja vrvi svim i svačim no nažalost ni jednog od pisaca tih divnih redaka nemamo mogućnost vidjeti da su pomogli sebi a ako nisu mogli pomoći sebi kako li će drugome. Takva je pomama i za self help vjerom i vjerskim priručnicima u kojima se sve može naći osim Boga Isusa Krista spasitelja. Jer što će današnjim vjernicima spasitelj kad si oni sami sebi mogu pomoći. Oni kao spašavaju sebe. Privatna sebična vjera bezvjerstva. Sva ta vjerska samopomoć odvodi u osamu, pretjeranu analizu te otvara put prema depresiji, anksioznosti, napadima panike i svim ovim novim današnjim duševnim bolestima koji onda još više dušu odvede u ponor iz kojeg nema izlaza. Izolirati vjernika od Boga a ponuditi mu imaginarni svijet vjerske samopomoći znači počiniti duhovno ubojstvo. A za to se pred Bogom odgovara.
Premda smo svi mi u nekoj mogućnosti relativiziranja svega pa tako i vjere, vjera ostaje dar. Nezasluženi dar Božje ljubavi i dobrote za svakog od nas. vjera se ne može kupiti niti platiti. Vjera se ne dobiva nekakvim polijevanjem vode. Svi mi možemo imati sve moguće sakramente ali ako ih nismo oživjeli nemamo vjere i nevjernici smo. Kršteni ateisti. Zato danas i mene i vas Bog poput Salomona pita: „Traži što da ti dadem.“ Ispred nas svakog dana stoji to pitanje. Pitanje koje je uvijek otvoreno za sve životne potrebe koje nosimo u sebi. To je pitanje koje u sebi nosi odgovor i način na koji želimo da se ostvari naše poslanje izgradnje kraljevstva Božjega. Nije nam potrebno mozgati. Tamo gdje je pretjerano mozganje i pametovanje Bog šuti jer ne može doći do riječi. Služiti Bogu jest prepustiti da te Bog odvede i povede svojim putem koji je on zacrtao. Želje našeg srca su neizmjerne i uvijek su na nekoj prizemnoj razini. Čak nam takve molitve Bog i ne uslišava jer nemaju veći sveti životni put. Salamonska molitva i želja je put kojim se ostvaruje Božja mudrost i kraljevstvo Božje. „Podaj svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla.“ Ako se naša molitva zatvori samo na banalnoj životnoj trenutnoj potrebi od nje nitko nema ništa pa čak ni mi. Jer ljudsko je srce nezasitno. Nikad zadovoljno uvijek mu malo. Božjim odgovorom sve nam postaje jasno kud kreće naše vjersko usmjerenje. „Jer si to tražio, a nisi iskao ni duga života, ni bogatstva, ni smrti svojih neprijatelja, nego pronicavost u prosuđivanju pravice, evo učinit ću po riječima tvojim: dajem ti srce mudro i razumno, kakvo nije imao nitko prije tebe niti će ga imati itko poslije tebe.“
Vratimo se svom Bogu izvoru svakog blagoslova i milosti. Naš život je kraljevstvo Božje. Ne gubimo svojeg duha na provokacije i ljudske gluposti. Ne dajmo se zavoditi nikakvim spasiteljima koji ne mogu nikoga spasiti. Naš je spasitelj samo jedan Krist Gospodin. Ne valja svakome otvarat ni vrata a kamo li duše. Budite oprezni. Bit ćeš dobar svima dok radiš onako kako njima odgovara a to nije tvoj put. Biti vjernik znači biti odabran kako to danas i slušamo u poslanici svetoga Pavla Rimljanima: „Znamo da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani.“ Neka se proslavi Bog preko nas i naših života. Ne bojte se ni jednog izazova koji stoji ispred nas. Svaka poteškoća nam je izazov kojega se ne treba bojati. Sve se s Bogom da riješiti svaki problem svaka nedaća. Ne predajte se malodušnosti manipulatora koja nas odvode od Boga i započnimo u snazi ljubavi i vjere biti nositelji i izgraditelji kraljevstva Božjega. Danas budi sa svojom obitelji to je tvoje kraljevstvo. Pohodi bolesnoga, podaj potrebnom, podjeli svoje vrijeme s potrebnima to je kraljevstvo Božje. Kraljevstvo u kojem si Kristova produžena ruka. Živi prisutni Krist.
don Damir Bistrić
