Često je vrlo lako naći izgovor da propustimo misu, iako je misa najveći dar koji nam je Gospodin ostavio. U ovom tekstu pročitajte neke od najčešćih izgovora, ali i odgovore na svaki od njih.
„Dragi prijatelji, nikad ne zahvaljujemo dovoljno Gospodinu na daru koji nam je dao u euharistiji! To je izniman dar i zbog toga je veoma važno ići na misu nedjeljom. Idite na misu ne samo da se molite, nego i da primite pričest, kruh koji je Tijelo Isusa Krista, koji nas spašava, oprašta nam i sjedinjuje nas s Ocem. To je lijepo činiti. Idemo na misu nedjeljom jer je to dan Uskrsnuća Gospodnjeg. Zato nam je nedjelja vrlo bitna.“ – Papa Franjo
-
Crkva je puna licemjera koji osuđuju
„Crkva nije hotel za svece nego bolnica za grešnike.“ – pripisano svetom Augustinu
Crkva je zasigurno puna nesavršenih ljudi. Iako dajemo najbolje od sebe da budemo što sličniji s Isusom, i dalje smo grešnici. Samo je Isus savršen i on je središnji razlog zbog kojeg idemo na misu. Dolazimo u Božju kuću tražeći njegovu milost i naklonost. Idemo na misu jer nam je potrebno oproštenje koje samo Isus nudi. Ne dozvolite da vas ponašanje drugih spriječi da iskusite tu milost, naklonost i ljubav u vašem životu.
Premda je mnogo nedostataka u Tijelu Kristovom, također je mnogo čudesnih plodova proizašlih iz Katoličke vjere. Crkva je kroz povijest vjerno služila siromašnima, razvedenima, bolesnima, zatvorenicima i mnogim drugim. Milijuni katolika nastoje živjeti vjeru u dobroti i svetosti. Pogledajte prije one koji čine dobro, nego one koji nisu iskreni u svojoj vjeri.
„Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš?” (Mt 7:1-3)
-
Ako je Bog svugdje zašto moram ići u crkvu da budem s Njim?
Sv. Maksimilijan Kolbe je rekao: „Kad bi anđeli bili ljubomorni na čovjeka, za to bi postojao samo jedan razlog: Sveta pričest.” Ove snažne misli izražavaju istinski dar euharistije. Iako je Bog svugdje, on silazi s Neba da fizički uđe u naša tijela u obliku euharistije. Ovakvu blizinu ne možemo iskusiti nigdje na zemlji.
“Sveta pričest je najkraći i najsigurniji put k nebu. Postoje i drugi: nevinost, ali to je za malu djecu; pokora, ali mi se bojimo toga; velikodušno podnošenje životnih kušnji, ali kada dođu, plačemo i postavljamo pitanja; najsigurniji, najlakši i najkraći put je euharistija.” – Papa Pio X.
-
Misa je dosadna
Jeste li ikad naišli na nekog strastveno obuzetog nečim za što vi nemate interesa? On ili ona može satima neprekidno pričati o kemiji, sportu, klasičnoj glazbi itd. Najčešće nam je pri tom dosadno jer ustvari ne razumijemo kompleksnost koja je u pozadini toga. Ne trebamo odvojiti vrijeme da bismo razumjeli nogomet ako nismo zainteresirani za to, ali apsolutno trebamo uložiti vremena da bismo razumjeli misu, jer naše spasenje ovisi od toga. Što više budemo proučavali i razumijevali veličanstvenost i radost mise, postajat ćemo sve više uzbuđeni ljepotom naše vjere i tradicije. Drugi način da spriječite dosadu je da se uključite. Prijavite se da budete čitač ili dio zbora. Služenje u Crkvi će na neki naći pomoći da u vama raste poštovanje prema sv. misi.
“Misa je duga, kažeš, a ja dodajem: jer je tvoja ljubav kratka.” – Sveti Josemaria Escriva
-
Ne volim ići na misu
Nakon što ste pročitali ovu rečenicu, izgovorite je sad cmizdravim glasom i zamislite kako udarate nogom – „Ali, ja ne volim ići na misu!“ To je klasični dječji način ponašanja (modus operandi) – cmizdrenje kad nešto ne vole raditi, izljevi bijesa i na koncu odbijanje da rade ono što se od njih traži.
Ne možemo živjeti život dozvoljavajući da nam emocije i osjećaji određuju ponašanje, kao što to djeca rade. Zamislite samo što sve ne bi bilo urađeno ako bismo jednostavno odlučili da ne radimo ono što nam se ne sviđa: “Ne sviđa mi se liječnikova dijagnoza”, “Ne sviđa mi se dijeta”, “Ne volim plaćati račune”, “Ne volim ići u školu”, “Ne volim rano ustajati i ići na posao”, itd. Da smo se vodili našim hirovima, naši bi životi bili potpuna katastrofa, puna kaosa i nereda. Da bismo preživjeli od presudne je važnosti raditi stvari koje inače ne volimo. Moramo sazreti kako bismo otkrili da su žrtve i odricanja temeljni dio života. Kad ustrajavamo u ovim neugodnim aktivnostima počinjemo opažati ljepotu i veliku vrijednost našeg napornog rada i discipline.
Ako prestanemo ići na misu jednostavno zato što ne volimo, naši će životi biti ispunjeni kaosom i neredom. Čak i kad ne uživamo, sudjelovanje u misi nas na koncu uvodi sve dublje u vjeru i opskrbljuje nas mirom koji nam je potreban ovdje na zemlji.Zašto? Jer na misi možemo najpotpunije primiti Krista u euharistiji. Nikad nismo bliže našem Gospodinu nego u trenutku kad je Njegovo tijelo prisutno u našem. Sam ovaj dar vrijedi daleko više od našeg užitka i zabave. Što god vam se ne sviđa u vezi mise, s ljubavlju Krista prisutnog u euharistiji, može se nadvladati.
„Svaka sv. misa saslušana predano čudesno djeluje na našu dušu, obiluje duhovnim i materijalnim milostima za koje ne znamo. Lakše je zemlji postojati bez sunca nego bez svete misne žrtve.“ – Sveti Padre Pio
-
Zašto bih išao na misu ako se ne mogu pričestiti?
Premda je euharistija središnji aspekt mise, ona ipak nije jedina važna dobrobit sudjelovanja na misi svake nedjelje. Isus je Riječ (Iv 1:14). Kad smo na misi i slušamo Riječ, mi slušamo Krista. Naše se duše hrane ovom Riječju slično kao i u euharistiji. Sudjelujući na misi, mi se hranimo i rastemo sve dublje u svetosti. Odlazimo na misu ne samo da primimo darove, nego i da sami sebe kao darove predamo Gospodinu. Euharistija dolazi od grčke riječi koja znači zahvaljivanje. Kad idemo na misu zahvaljujemo Gospodinu za sve što nam je učinio i što čini za nas.
Ako tvoje srce želi, može se i duhovno pričestiti. Izmoli molitvu sv. Aflonza Liguorija:
„Moj Isuse, vjerujem da si nazočan u presvetom sakramentu. Volim te više od svega i želim Te primiti u svoju dušu. Kako te ne mogu sada sakramentalno primiti, duhovno mi pohodi srce. Grlim te kao da si već došao i ujedinio me potpuno sa sobom. Ne dozvoli mi da se ikad odijelim od tebe. Amen.“
-
Uvijek idem na misu, ali ne vidim nikakvu promjenu u sebi
Uvijek moramo biti oprezni kad u rano proljeće izlazimo napolje. Ne osjećamo vrućinu stoga ne nanosimo nikakvu zaštitnu kremu premda je sunce izašlo. Ako se zadržimo na suncu previše dugo, vratit ćemo se sa opeklinama. Ne osjećamo jake sunčeve zrake, ali one itekako utječu na našu kožu. Sunce nas mijenja, a mi to ne opazimo odmah. Opazimo tek kasnije.
Isto se može reći za misu. Možda i ne primjećuješ neke promjene u svom životu. Svi tvoji problemi su još uvijek tu. Grijesi su također nešto s čim se moraš boriti svakodnevno. Ipak, kad god smo u prisutnosti Sina Božjeg, mi se mijenjamo. Moramo vjerovati da Bog djeluje u našim srcima čak i kad ne možemo odmah vidjeti što točno radi.
„Kad ste Ga primili, pobudite u svom srcu poštovanje, razgovarajte s Njim o vašem duhovnom životu promatrajući Ga u svojoj duši gdje je prisutan zbog vaše sreće, dočekajte Ga što srdačnije, a svojim ponašanjem svjedočite Njegovu prisutnost svima.“ – Sveti Franjo Saleški
-
Nedjelja je moj jedini slobodni dan
Ahhhh. Nedjelje. Zar svi ne volimo imati jedan dan u tjednu prepunom obaveza u kojem ćemo se samo izležavati i ništa ne raditi? Mislimo kako ćemo se odmoriti opuštajući se na kauču, gledajući film ili jednostavno kupujući u trgovačkim centrima. Pa ipak, Isus nas poučava: „Dođite k meni svi vi izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.“ (Mt 11:28) Jedini način kako možemo pronaći istinsko okrepljenje i mir u jednom tjednu jest da provedemo s Gospodinom jedan sat našeg slobodnog dana. On će nas okrijepiti, ohrabriti, ojačati nas za nadolazeći tjedan. Shvatit ćeš da ti je preostalo još uvijek mnogo nedjeljnog vremena nakon što se vratiš iz crkve. Ako ipak ne možeš pokloniti jedan sat svog slobodnog dana, ima nekoliko crkava u kojima se subotom uvečer slavi nedjeljna misa.
„Za sebe si nas, o Bože, stvorio, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi.” – Sveti Augustin
Piše: Becky Roach, Izvor: CatholicLink www.svjetlorijeci.ba/
