Postoji umjetnička slika koja prikazuje Isusa u mračnom vrtu. Lijevom rukom drži svjetiljku, a desnom kuca na teška i velika vrata. Kad je slika prvi put bila izložena, jedan je pažljivi posjetitelji iznio umjetniku svoje zapažanje.
– Sve je lijepo, ali ima jedna pogreška. Vrata nemaju rukohvat za otvaranje. – Nije riječ o propustu – odgovori slikar. – Vrata predstavljaju ulaz u ljudsko srce, a ono se otvara samo iznutra. Samo čovjek shvaća simboliku srca, kako to izazovno izražava mudra izreka: “Kad me tješiš, čini to svojim srcem, a ne svojom Biblijom, jer i u mojoj piše isto.”
To se, u još većoj mjeri, može reći za darove, kojima najčešće želimo iskazati pažnju. Ima jedna dirljiva božićna priča o starom ocu kojemu kći godinama o blagdanu šalje bogate darove, ali to starca nimalo ne veseli. Pa je tako došao poštar, nekoliko dana pred Božić, noseći poveći paket, vezan pozlaćenom vrpcom. “Kakav divan božićni dar!” veselo će poštar. “Hvala, stavite ga na stol”, tužno odgovori starac. Poštar začuđeno zastade s paketom u ruci. Dobro je nagađao da je paket pun dragocjenosti. “Valjda starac ne shvaćaš, što li? pa je tako tužan”, pomisli u sebi poštar. “Ali, gospodine, zar vas ne veseli…? Nećete li proslaviti tako divan dar?” uporna je nastavio donosilac.
“Ne mogu… Doista ne!” odgovori starac suznih očiju. Te ispriča poštaru o svojoj kćeri koja se bogato udala. Svake mu godine šalje bogat paket ceduljicom: “Od tvoje kćeri i njezina supruga!” A nikada osobne čestitke, nikada posjeta, nikada poziva da s njima provede Božić. “Dođite da vam nešto pokažem”, doda starac i umorno zastade. Poštar pođe za njim u skromnu sobicu i stade zapanjen. Bila je pretrpana neotvorenim paketima. “Ali… vi ih ni otvorili niste? zbunjen do kraja upita poštar. “Ne”, tužno odgovori starac. “Unutra, znate, nema srca, nema ljubavi!”
Svaki čovjek na svoj način doživljava sliku srca, ovisno o tome je li mlad ili star muško ili žensko. “ena gleda u dubinu, muškarac u širinu. Čovjeku je srce svijet, a ženi je svijet srce.” Svakako, važno je uočiti da u životu pobjeđuje uvijek onaj koji može ljubiti, trpjeti i oprostiti, a ne onaj koji ima zna ili sudi bolje, kako je jednom zgodom zapisao Herman Hesse. Očito je da srce ima prevagu. I da ima značajnu ulogu u našim ljudskim odnosima.
Poznati duhovni pisac Phil Bosman zaključuje: “Lice ti uvijek mora biti zrcalo tvojega srca. Zato se najprije pobrini da ti srce bude dobro… Budi srdačan prema ljudima. Ali ne rukama koje uzimaju, nego srcem koje daje.
Ljudevit A. Maračić
