Svaki teški grijeh lišava čovjeka zajedništva s Bogom i čini čovjeka nesposobnim da postigne vječni život. To je tzv. vječna kazna za teške grijehe. Jednako nas tako i svaki drugi grijeh, pa makar bio i lakši, udaljava od cilja, krivo navezuje na stvorenja te se vjernik i tu treba čistiti, bilo ovdje na zemlji, bilo u čistilištu.
Takvo čišćenje osposobljava za vječni život u blaženom zajedništvu s Bogom i oslobađa od vremenitih kazna za grijehe. Oproštenje grijeha i obnova zajedništva s Bogom donose oproštenje vječnih kazna za grijeh. Vremenite kazne ipak ostaju.
Općinstvo svetih
U vjerovanju se ispovijeda i vjera u općinstvo svetih. To je neizrecivo zajedništvo slavne Crkve u nebu, trpeće Crkve u čistilištu te putujuće Crkve ovdje na zemlji. Postoji duboka duhovna povezanost Crkve uopće. Crkva vjeruje u zagovor svetih i prepoznaje kako su često njihove zasluge i iznad onoga što bi njima osobno bilo potrebno za zajedništvo s Bogom. Ono što su onda oni zaslužili na planu milosti i herojske vjernosti prema Bogu ulazi u riznicu cijele Crkve i Crkva time može raspolagati. Sve se to zapravo oslanja na neizmjernu i neiscrpivu vrijednost koju imaju kod Boga ispaštanje i zasluge Krista našega Gospodina, prinesene za ljudski rod da bude oslobođen od grijeha i uniđe u zajedništvo s Ocem. Od toga mogu imati duhovne koristi i duše u čistilištu i vjernici na zemlji. Posebno se iz te riznice mogu primijeniti darovi oprosta. Budući da oprost vječne kazne vjernici primaju u sakramentu ispovijedi, još im je potreban oprost od vremenitih kazna. Te se kazne mogu skratiti ili potpuno izbrisati u odnosu na dar što ga Crkva povezuje s tzv. oprostom.
Crkva raspolaže darovima oprosta
Crkva je od Krista Gospodina dobila vlast vezivanja i odrješivanja. Ona se zauzima za kršćanina i otvara mu riznicu Krista i svetaca da od Oca milosrđa dobije otpuštenje vremenitih kazna za grijehe. Svakako da pritom Crkva potiče kršćanina na obilnija djela pobožnosti, pokore i ljubavi. Takve je oproste Crkva omogućila za duše u čistilištu posebno uz blagdan Dušnog dana te u još nekim prigodama. Takve oproste omogućuje i svakom vjerniku uz određene uvjete i u nekim vremenima ili prigodama. Poznate su u tom pogledu tzv. jubilarne godine koje su povezane s velikodušnošću Crkve koja omogućuje svakom raskajanom grešniku da dobije taj neizrecivi dar.
Duhovna dimenzija potpunog oprosta
Prvo i radikalno oproštenje vječne i vremenite kazne događa se kod sakramenta krštenja. To je najdublje iskustvo oproštenja, i to ne samo istočnoga grijeha nego kod odraslih i svih drugih grijeha i slabosti koje je čovjek počinio do trenutka svojeg krštenja.
Svako daljnje oproštenje je relativno. Bog je uvijek apsolutno dobar, ali u čovjeku postoji mogućnost da se ne otvori potpuno milosrđu Božjemu i da ne probudi dovoljno jasno i duboko potrebne osjećaje i odluke. Iz iskustva se zna da kod ispovijedi, daljnjeg sakramenta oproštenja grijeha, sudjeluje i čovjek svojim opredjeljenjem i kvalitetom obraćenja i kajanja. A vjernik u svojoj iskrenosti osjeća da nije nikad siguran da li je izrekao sve grijehe koje je počinio i da li ih je izrekao onako kako su oni u kontekstu zbivanja učinjeni. Već ta nesigurnost može pokorniku umanjiti radost sakramenta oproštenja. Nadalje, pokornik nije nikada siguran u dubinu i iskrenost svoga kajanja, tj. žaljenja počinjenih grijeha i u snagu obraćenja u vidu početka novog života s Kristom. Sigurno je da Bog oprašta vječnu kaznu svakome tko s minimalnom dobrom voljom i nakanom koju je Crkva vezala sa sakramentom obavi svoju ispovijed. Međutim, kvaliteta oproštenja u iskrenoj radosti potpune čistoće srca i predanja u volju Božju u mnogo čemu ovisi i o ljudskom naporu oko što potpunije ispovijedi u svim njezinim dijelovima. Napasnik često koristi takvu ljudsku nesigurnost da čovjeku vjerniku oduzme onu radost koja je milosni plod sakramenta ispovijedi.
Iskustvo potpunog oprosta može se u odnosu na članove putujuće Crkve gledati u tom vidu. To je duboko, gotovo mistično iskustvo da je Bog sve oprostio i da između pojedine duše i njezina Spasitelja nema više nikakve sjene. To je moguće osjetiti i kod ostvarenja tzv. savršenog pokajanja, ali se smije povezati i s darom potpunog oprosta što ga Crkva daje i članovima putujuće Crkve.
Potpuni oprost sebi i bližnjima
Takvo iskustvo Božje ljubavi i radosti može vjernika uvesti i u potrebu da iz dubine svoga srca oprosti sebi sve slabosti, grijehe i gluposti svoga života, jer je to uvijek čin istinske vjere da je Bog njemu zaista sve oprostio. A isto iskustvo može pridonijeti i dubokoj spoznaji da čovjek može, zahvaćen svjetlom odozgo i dobrotom Oca milosrđa, iskreno i sve oprostiti svojim bližnjima, ili u rječniku ovih sadržaja, podijeliti potpuni oprost svima koji mu nešto duguju.
Zvjezdan Linić
