Za sv. Franju, bez Isusa Krista, Bog je za čovjeka nedohvatljiv; Bog se isključivo u njemu objavljuje; Isus je govor kojim Bog govori ljudima; on je Riječ Očeva.
Bog sebe izražava u našoj i po našoj ljudskoj krhkosti, po siromaštvu i trpljenju; time je spojeno nespojivo: Bog je ponizan i jedino tako Svemoguć; on je uvijek Manji i jedino tako uvijek Veći; on je slab i jedino tako Jak; on je umirući i jedino tako Živ i Istinit; on je krhki i jedino tako Neslomivi. Franjo živi od toga paradoksa vjere: “On nam je ostavio primjer da i mi slijedimo njegove stope.” (1 P 1; Spisi, 53). Nije moguće prebrzo preletjeti ovaj paradoks vjere. Obzorje na kojemu se pojavljuje Bog zove se poniznost. Ako čovjek ne traži u tom smjeru, neće nikada susresti Boga. Franjo upućuje na to obzorje riječima, ali isto tako i znacima i cijelim svojim životom: Utjelovljenje, Siromaštvo, Križ, Euharistija, oblici su Božje poniznosti; to su obrisi obzorja na kojemu Bog dolazi čovjeku.
Prema tome u tajni Božića, malog djeteta, jaslica Franjo osluškuje evanđeoske riječi na poniznost. Zaustavi se i ti pred jaslicama i osluškuj. Čut ćeš riječ, čut ćeš poruku. Jer, Isus svakome govori. Pitanje je jedino koliko imamo uši da čujemo, oči da vidimo. Isus ti i danas govori:
Zagledaj se u jaslice. Osjeti što se to dogodilo prije više od 2.000 godina u Betlehemu. Nemoguće je da ti taj prizor ne progovori. Slušaj pažljivo.
Postao sam djetetom. Postao sam čovjekom. I to je volja moga nebeskog Oca. Jer, On je tako ljubio svijet da je Sina svoga dao. Dogodilo se Utjelovljenje. Prepoznaj u tome svekoliku moju poniznost. Postao sam čovjekom. Shvati to u svjetlu svih svojih iskustava sa sobom i s drugima. Ja sam želio biti u svemu vama jednak osim u grijehu. Želim da me prepoznaš u svakom čovjeku. Jer ono bitno što čovjeka čini čovjekom tajna je i moga bića, moje osobe. Htio bih da u svakom čovjeku otkrivaš moje crte, moju prisutnost. Htio bih da moje Utjelovljenje ispravi tvoje poglede na ljude. Svi su ljudi moja braća, tvoja braća. Ako i ima zla u svijetu, ipak je čovjek u cjelokupnoj tajni stvaranja neizreciva vrijednost. Postao sam čovjekom da i ti budeš autentično ljudsko biće. Neka te moje Utjelovljenje oplemeni. Otkrij biser života u tajni svoje osobe, jer sam radi tebe postao čovjekom. Otkrivaj vrijednost ljudi oko sebe, jer sam radi njih postao čovjekom.
Postao sam djetetom. Dijete je nejako, krhko, slabo. Ono je upućeno na druge. Dijete ne može bez majke, bez oca. Dijete živi od ljubavi drugih, najbližih. Zato dijete može biti smireno i sigurno u naručju oca, na grudima majke. Tako sam i ja počivao na grudima svoje Majke, bio upućen na Josipovu zaštitu. Dijete ne vodi brigu o planovima, nesigurnostima i tjeskobama svojih roditelja. Ono se prepušta ljubavi. Dijete se ne pravi važno. Njegov je otac velik i jak i snažan i sve može. Postani djetetom. Budi malen. Ako ne budete kao djeca, nećete ući u Kraljevstvo nebesko. Tek s povjerenjem djeteta moći ćete shvatiti i osjetiti svu ljubav nebeskog Oca. Tek se kao djeca možete prepustiti njegovom krilu. Neka nestane u vašim srcima straha. Ne bojte se: dragocjeni ste u očima moga nebeskog Oca. Postao sam djetetom da vam pomognem da i vi budete kao djeca, da osjetite onu ljubav koja može usrećiti. Božić je: to je blagdan moga rođenja. To je dan kad sam postao čovjekom, kad sam postao djetetom. Budite i vi dovoljno maleni da služeći u ljubavi usrećite sve oko sebe. Moja poniznost neka potakne i sve vas na poniznu i strpljivu ljubav. Moje služenje neka vam otkrije ljepotu života za druge, služenja drugima. Postani i ti čovjekom, čovjekom za druge, čovjekom plemenitosti i dobrote. Postani i ti djetetom, jer čovjek se uvijek može nanovo roditi ako je i star: snagom Duha Svetoga. Postani djetetom nebeskog Oca koji te uvijek jednako ljubi.
Fra Zvjezdan Linić
