Koliku ti zahvalnost, o Bože, mi dugujemo? Kolikom bi ljubavlju trebalo izgarati naše srce za tebe? Tim ognjem ljubavi trebali bismo ugrijati one tvoje drhteće nježne udove. Tvoje nježnosti osvajaju moje srce koje ostaje uz tvoju ljubav, o, nebesko Dijete. (sv. Pio iz Pietrelcine)
Nježnost Djeteta kuša se na koljenima. Ona su prostor duboke kontemplacije utjelovljene Riječi – Djeteta Isusa. Prignuto koljeno znak je spuštanja visinâ vlastite oholosti, brdâ sebeljublja i samodostatnosti. Tko umije prignuti svoje koljeno pred Riječju, otvara se Božjoj nježnosti koja se naginje nad nas. Ona dotiče krhkost i lomljivost naše naravi. Povija grijehom ranjeno biće.
Nježnost Djeteta poziv je ljubavi. Ona je ozračje u kojem priznajemo vlastitu slabost i nemoć, krhkost i bijedu. Ona je i ozračje u kojem slušamo, gledamo i dotičemo Riječ (usp. 1 Iv 1, 1). Tko u ljubavi ne kontemplira utjelovljenu Riječ, ostaje uskraćen za iskustvo Boga koji je ljubav (usp. 1 Iv 4, 8). Naprotiv, onaj tko čuva njegovu Riječ, kuša savršenu ljubav Božju (usp. 1 Iv 2, 5). Od nje živi, miče se i jest (usp. Dj 17, 28).
fra Dragan Bolčić, Izvor: http://fra3.net/
