Svoje svjedočanstvo započela bih ovim riječima: Život bez Boga nije život! Pitate se kako?!
Strahovi za budućnost, srdžba, povrijeđenost, zbunjenost, nedostatak ljubavi. Sve to ispunjavalo je moj život dok nisam upoznala živoga Boga! Naglasak stavljam na živoga jer oduvijek sam vjerovala u Boga kao nekoga tko je iznad svega, išla sam u crkvu i molila. Do trenutka moga obraćenja smatrala sam se istinskom vjernicom. Obraćenje sam doživjela u sedamnaestoj godini kada je velečasni Dražen došao u našu župu (Bogu hvala za njegov život!).
Ne želim isticati velečasnog kao osobu, ali Gospodin je kroz njega donio probuđenje u našu župu. U tim trenutcima bila sam na prekretnici u svome životu; izbor budućeg zanimanja. Gospodin me predivno vodio u svemu, iako sam ja najprije željela okušati svoju volju. Pokušala sam upisati fakultet koji sam ja odabrala iako sam u srcu osjećala drugi poziv. Naravno nisam uspjela, sada sam diplomirani kateheta i zahvaljujem Gospodinu što nije dopustio da upišem ono što sam najprije htjela. Ovim svjedočanstvom želim vam reći koliko je Bog predivan i sve okreće na dobro onima koji ga ljube. Završila sam fakultet, udala se za predivnog muškarca i dobila sina. Gospodin me toliko blagoslivlja. Naravno da u svakom životu postoje kušnje, križevi i padovi, ali najvažnije je znati da nas Bog bezgranično ljubi. Kao roditelj koji uči dijete hodati, tako i Bog nas uči da ponekad trebamo pasti i ozlijediti se, ali da toga nema nikada ne bismo naučili ponovno ustati.
Zato braćo i sestre, ohrabrite se u vjeri i hodite s Gospodinom! Vi koji ne vjerujete, proispitajte vaše srce i vaš život! Samo Bog daje puninu čovjekovom životu. Čovjek je duhovno i tjelesno biće, kao što tijelo ne može bez hrane tako i duh umire ako nema Božjega života u vama.
Svoje svjedočanstvo želim završiti riječima psalma 23:
Gospodin je pastir moj, ni u čem ja ne oskudjevam. Na poljanama zelenim on mi daje odmora……
T. M. Izvor: http://www.dobripastir.com/