Padre Pio imao je susrete s anđelima čitavog svog života i doista ih je imao priliku dobro upoznati. Također je često imao nutarnje lokucije i morao je razlučiti od koga su dolazili ti govori i kako bi na njih trebao reagirati.
U pismu koje je svojoj duhovnoj kćeri Anniti Rodote napisao 15. srpnja 1913. godine, daje njoj (i nama) neprocjenjiv savjet glede toga kako bi se trebalo odnositi prema anđelu čuvaru, lokucijama (govorima) i molitvi.
Draga kćeri Isusova,
neka tvoje srce uvijek bude hram Duha Svetoga. Neka Isus uveća vatru svoje ljubavi u tvojoj duši i neka ti se uvijek osmjehuje, kako čini svim dušama koje ljubi. Neka Marija Presveta svojim osmijehom prati svaki događaj tvog života i neka ti obilato nadoknadi odsutnost tvoje zemaljske majke.
Neka te tvoj dobri anđeo čuvar uvijek prati i bude tvoj vodič na teškoj stazi života. Neka te uvijek čuva u Isusovoj milosti i drži svojim rukama kako se ne bi ozlijedila ni na kakvom kamenju. Neka te zakrili svojim krilima od svih prijevara ovog svijeta, od đavla i tjelesnog.
Annita, uvijek gaji veliku pobožnost prema tom anđelu koji je tako blagotvoran. Kako utješno je znati da imamo duha koji nas niti jednog trenutka ne napušta, od utrobe do groba, čak niti na jedan trenutak i čak niti kada se usudimo sagriješiti. A ovaj nebeski duh nas vodi i čuva kao prijatelj i kao brat. I jako je utješno znati kako ovaj anđeo neprestano moli za nas i prinosi Bogu sva naša dobra djela, naše misli, naše želje, sve ono što je čisto u nama.
O, molim te! Nikada nemoj zaboraviti ovog nevidljivog pratitelja, sveprisutnog, koji je uvijek na raspolaganju da nas sluša i koji je još spremniji utješiti nas. Koja prekrasna intimnost! Koje blagoslovljeno zajedništvo! Kada bismo to samo mogli razumjeti! Neka ti uvijek bude u mislima. Sjeti se često prisutnosti ovog anđela, zahvali mu, moli mu se, uvijek imaj s njim dobar odnos. Otvori se njemu i povjeri mu svoje patnje. Neka te uvijek bude strah da ne uvrijediš čistoću njegova pogleda. Ovo upamti i čvrsto pohrani u svojim mislima. Lako ga se uvrijedi jer je jako osjetljiv. Okreni mu se u trenucima krajnje tuge i boli i iskusit ćeš blagotvornu pomoć.
Nikad nemoj reći kako si sama u borbi protiv svojih neprijatelja, nikada nemoj reći kako nemaš nikoga kome možeš otvoriti svoje srce i povjeriti mu se. To bi bila ogromna nepravda prema ovom nebeskom glasniku.
Što se tiče nutarnjeg govora, ne brini se; ostani pribrana. Ono što moraš izbjegavati je da tvoje srce postane navezano na taj govor. Nemoj mu davati previše važnosti; pokaži kako si indiferentna prema tomu. Ne bi trebala niti odbacivati, a niti voljeti ili priželjkivati takve stvari. Uvijek odgovori na taj govor tako da ćeš reći: „Isuse, ako si Ti taj koji mi sad govoriš, daj da vidim činjenice i učinke tih riječi, što znači, sveta vrlina u meni.“
Ponizi se pred Gospodinom i vjeruj u Njega; provedi svoje vrijeme i napore, uz pomoć božanske milosti, kako bi prakticirala te kreposti, i onda dopusti da milost djeluje u tebi onako kako to Bog želi. Kreposti su ono što posvećuje dušu, a ne nadnaravni fenomeni.
Nemoj se zbunjivati tako što ćeš pokušavati razumjeti koji govor dolazi od Boga. Ako je Bog autor tog govora, jedan od osnovnih znakova raspoznavanja je da u tvom srcu u prvi mah ostave osjećaj straha i zbunjenosti, ali te potom ostave u božanskom miru. Nasuprot tome, kada je neprijatelj tvorac, one počnu s lažnom sigurnošću, ali kasnije dolazi uzrujanost i neobjašnjiva slabost.
Nemam nikakvih sumnji da Bog nije tvorac tog govora u tebi, ali moramo biti jako oprezni jer često neprijatelj u to ubaci veliki dio svojih tvorevina. Ovo neka te ne preplaši: to je kušnja kojoj su i najveći sveci i najprosvjetljenije duše bile podvrgnute, a oni su onda bili prihvatljivi u Božjim očima. Jednostavno moraš biti oprezna da olako ne povjeruješ u taj govor, a ponajviše u onaj dio koji se odnosi na to kako se moraš ponašati i što trebaš činiti. Trebaš primiti te poruke i dati ih na sud svom voditelju, te se onda podvrgnuti njegovoj odluci.
Stoga, najbolje je primiti ove poruke s velikim oprezom i u poniznosti, te sa stalnom ravnodušnošću. Tako se ponašaj i sve će to uvećati tvoje zasluge pred Gospodinom. Ne plaši se poradi svoje duše; Isus te jako ljubi. Pokušaj odgovoriti na tu ljubav tako da ćeš što više napredovati sve više i više u svetosti pred Bogom i ljudima.
Također moli naglas, nije još došlo vrijeme da napustiš taj vid molitve. Teškoće koje se dogode dok tako moliš, prinesi strpljivo i u poniznosti. Budi spremna na razdoblja rastresenosti i suhoće, i ni pod kojim uvjetima ne smiješ prestati moliti i provoditi vrijeme u meditaciji. Bog te želi na ovaj način provesti kako bi napredovala na duhovnom putu.
Oprosti mi ako ovdje prestanem pisati. Samo Bog zna kako mi je teško bilo napisati ovo pismo. Jako sam bolestan. Moli se mnogo da Bog poželi osloboditi me iz ovog tijela uskoro.
Blagoslivljam te, zajedno s izvrsnom Francescom. Dao Bog da živiš i umreš u Isusovim rukama.
PadrePio, Izvor: Foros de la Virgen | www.aleteia.org | www.bitno.net
