Čudesan je to događaj. Isus dolazi k Ivanu Krstitelju da ga ovaj krsti. Krstilo se vodom. Ljudi su ulazili u rijeku Jordan, a Ivan ih je polijevao.
Voda je uvijek bila bogat naravni i vjerski znak. Po svojoj naravi voda je ugnijezdila u svoje krilo početke života i po tome će ona uvijek biti znakom života, a kod kršćanskog krštenja znak je novoga, Božjega života. Nadalje, voda nam je potrebna za pranje samih sebe i svega čime se služimo. Po toj važnoj ulozi vode u životu čovjeka ona postaje jedinstvenim znakom čistoće, slobode od grijeha.
Tom smo vodom u krštenju i mi preporođeni. Postadosmo novo stvorenje, štoviše, postadosmo djeca Božja. Po iskustvu polijevanja vodom u Isusovo ime, uz izgovaranje imena Presvetoga Trojstva, nas se tiču riječi koje su se čule nad Isusom kad je bio kršten u Jordanu: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!« Znak vode nam tako razotkriva neizrecivo dostojanstvo krštenika. Bog nas ljubi, njemu smo na radost. Nikada to nećemo dokraja shvatiti, dokučiti. A ipak je to istina neba koja nam se u Isusu Kristu razotkrila.
Bilo bi nam ljepše i živjeli bismo u jačem svjetlu kada bismo u našem svakodnevnom i čestom doticaju s vodom mislili na milosno otajstvo sakramenta novoga života, sakramenta krštenja.
Fra Zvjezdan Linić
