Prije svega, važno je sjetiti se da je Bog gospodar svijeta i da sve pripada njemu. Čitav svijet ovisi o Bogu. Cijela priroda, svaka zemlja, svaki čovjek, svako poduzeće, svaki dom. Bog je neizrecivo i neizmjerno dobar, svoj svojoj djeci te svakom želi najveće dobro na ovoj zemlji, i u vječnosti.
Bog rukovodi cjelokupnim napretkom čovječanstva. Stoga je najvažnije da u oblikovanju materije i upravljanju zemaljskim dobrima surađujemo s Bogom, s njim se savjetujemo, njega slušamo i primjenjujemo njegove zakonitosti. Jedino nam tada može biti istinski dobro.
Provjeri da li ti je savjest čista s obzirom na materijalna dobra. Prisjeti se jesi li koga prevario ili zakinuo, nekome ukrao. Ako jesi, pokaj se i moli Boga da ti oprosti. Odluči da to više nikada nećeš ponovno učiniti. Ako je moguće nadoknadi štetu koju si prouzročio.
Provjeri radiš li svoj posao svim srcem, savjesno, marljivo ili si lijen? Sv. Pavao kaže da „tko neće da radi, ne treba ni jesti“ (2 Sol 3,10). Blagoslivljaš li svoga šefa, poslovne suradnike, ljude s kojima radiš? Mrmljaš li na teškoće ili ih doživljavaš kao izazov? Moli Boga da ti oprosti što ne postupaš onako kako bi njegov sin Isus. Moli da ti oprosti što s njime ne surađuješ, što se ne pouzdaješ ili sumnjaš u njegovu velikodušnost i brigu za tebe. Odreci se svakog straha od budućnosti, neimaštine, svake brige i tjeskobe s obzirom na tvoj posjed. Sve svoje predaj Bogu u ruke. Počni vjerovati da će ti Bog uvijek davati obilno za sve što ti je potrebno. Obrati pažnju na svoje misli i govor. Nemoj nikada misliti ili govoriti: «Nemam novca, odjeće, hrane», već misli i govori «Bog će providjeti» ili «Bog će se pobrinuti da imam» ili «Bog će mi dati obilno». O novcu nemoj misliti da je izvor „svih zala“. Novac je dobar, no čovjek ga može zloupotrijebiti, isto kao što se voda može upotrijebiti da čovjek utaži žeđ ili da se utopi, ili vatra da se njome grije ili izazove požar. Novac je sredstvo, a o čovjeku ovisi hoće li mu dati pozitivan ili negativan predznak.
Osobito je važno da počneš slaviti Božju providnost. Sjeti se da te je Bog uzdržavao – hranio, oblačio, davao ti krov nad glavom, čak i onda kad ti sam ništa tome nisi mogao pridonijeti (kao beba, dijete, kad si bio bolestan). Zahvaljuj Bogu što se u svemu brinuo za tebe, zahvaljuj za svu hranu koju si pojeo, odjeću koju si nosio, sve materijalno što si imao. Sjeti se da «Bog prebiva u hvali svoga naroda» i da onome koji ga slavi, Bog ništa ne može uskratiti.
Daji desetinu od svojih prihoda za potrebite. Bog onima koji daju desetinu daje divno obećanje: «Vratite se meni i ja ću se vratiti vama» i « Dajite, pa će vam se davati, dobra zbijena, stresena i preobilna mjera iskrenut će vam se u skut, jer će vam se mjeriti mjerom kojom mjerite.» (Lk. 6,38). Moli Boga da razumiješ njegov zakon obilja i da ga imaš snage provesti u djelo. Nemoj se tjeskobno brinuti oko financija. Ponavljaj si tisuću puta, zapiši na radni stol, u kuhinji, kupaonici i drugdje: «Svu svoju brigu povjerite njemu, jer on se brine za vas». Podsvijesti si često: «Bog se u svemu brine za mene». Slušaj kako Isus baš tebi govori: «Ne brini se tjeskobno i ne govori: što ću jesti, što ću piti, u što ću se obući?!… jer zna Otac tvoj nebeski da ti je sve to potrebno. Zato najprije traži kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a ostalo će ti se nadodati». Trudi se dakle da budeš Bogu sličan, pošten i dobar čovjek, da služiš drugima, a Bog će se pobrinuti za ostalo.
Moli Duha Svetoga da te nadahne, kako da najbolje upotrijebiš svoje talente, da pronađeš načine privređivanja za koje nisi znao. Bog nije vezan za tvoje poduzeće i plaću – on ti može dati iz drugih izvora.
Napokon, vjeruj da si već obilno primio ono što od Boga tražiš, jer Isus nas uvjerava, «Što god moleći pitate, vjerujte da ste to već primili i bit će vam» (Mk 11,24). Gledaj u duhu kako se ostvaruje ono što moliš i tako će ti biti.
Izvor: Časopis “Koraci”, ’80. god.
