Isusov govor u Nazaretu je od svih naišao na odobravanje i svi su se čudili njegovom nadahnutom govoru. Ali se ubrzo pojavila sumnja – jer je on sin tesarov. Ljudi su iz Nazareta već ponešto o njemu čuli da čudesno liječi.
Oni bi rado zadržali čudesnog liječnika. Liječnik stanuje u mjestu i pozove ga se kad je potreba i nastupi kao nekakav čarobnjak i sve je u redu. Zahvali se bilo kakvim prikladnim darom i vrati se svom svakidašnjem poslu. Mislim da su stanovnici Nazareta željeli Isus zadržati kao liječnika, a to bi isto željeli ljudi u Europi i kod nas: Jednoga koga ću u hitnim slučaju nazvati kad ga treba koji je garantirano uspješan i obećava uspjeh. Jednoga koji ne pravi teškoće i inače ništa ne traži. Za takvoga treba sagraditi lijepi stan, prebivalište, hram, crkvu, njemu biti zahvalan i inače ići svaki svojim putem. Ljudi bi to željeli i to bi bilo mnogo jednostavnije.
Ali Isus se ne upušta u takvu igru kako nekada upravo tako i danas. Isus ne traži liječničke urede. Ne želi nigdje otvaranje prebivališta da bi bio pozvan u hitnim slučajevima. On ne preuzima nikakav ured hitne pomoći, on ne treba stan,ne traži hram, ne traži gradnju crkve. On traži ljude kako nekada tako i danas. On hoće s ljudima, sa svakim pojedincem od nas ići kroz život. On želi skupa ići i pratiti nas, ali također želi biti praćen. Isus želi jedan odnos, on želi biti s nama na TI i na Ti biti povezan, a ne čekati na hitnoj straži na naš poziv.
Isus ne traži bolesnike, nego partnere, suradnike. Tko to ne prihvaća ozbiljno biva razočaran, jer će Isus proći i mimo najljepšega smještaja. Ne će ući ni u najbolje uređenu praksu. Čak ga se ni u crkvi ne može naći ako je tamo protjeran samo u hitnu službu. Gdje se ljudi daju na put, gdje ljudi pokušavaju svoj život s njim živjeti, tamo je on stalno prisutan.
Isus ne čini zapažena čuda i gotovo ne liječi bilo kakve bolesti i ne pošteđuje ni od sudbinskih udara. On nije zato došao. Isus nije osiguranje od nesreća i nema sličnosti sa zastupnikom osiguranja.
Ali – On nosi. On nosi mene, on nosi moj teret i pomaže da ga i sam mogu nositi. To nije nekakvo zapaženo čudo. Ali je čudesno čudo kako se Bog ponaša: čudo , koje izlazi iz našega zajedništva, iz odnosa u koji Bog s nama ljudima ulazi. Bog nas hoće pratiti, on hoće skupa s nama prispjeti jednom cilju.
Ali zato je potrebno da mi s njim moramo ići, mi na njegovoj strani, a tada je on na našoj. To želi Isus s ljudima iz Nazareta i nama danas objasniti. Zato je on došao.
Don Luka Vuco