Preko platna na kojem je ostavio sliku svoje Muke – Isus je dopustio da uvidimo što je sve za nas podnio. Na platnu se može izbrojati oko 600 rana (!) Sv. Faustina u svom Dnevniku zapisuje Isusove riječi kojima je poziva na razmatranje Njegove muke kao o molitvi koja mu se najviše sviđa (Dn 2512)
ISUSOVO LICE
Na platnu se vide i otekline na Isusovu licu. Vide se i lomovi nastali udarcima štapom. Također i kosa zalijepljena krvlju. Vidi se također da je na mjestima kosa bila iščupana iz korjena. (usp. Iv 19,3). Tako se inače tretiralo bogohulitelje, među koje uvrstiše i Isusa. I unatoč velikoj boli koju je morao osjećati Njegovo lice odražava MIR. Ne upućuje li i to na Njegovo božanstvo – u kojem je znao da ide prema konačnoj pobjedi nad Zlom, nad patnjom, nad grijehom, nad smrću?
KRUNJENJE
Ova metoda mučenja bila je rezervirana samo za Isusa. Ni jedan povijesni izvor ne spominje krunjenje osuđenika – osim u slučaju Isusove muke. Na platnu se nalaze brojne krvave mrlje. Vidljivo je da je kruna bila nalik kacigi tj. da je pokrivala cijelu gornju površinu glave (!). Na čelu je izbrojeno 13 rana od trnove krune, a sve ukupno oko 50.
BIČEVANJE
Vrsta biča kojim je Isus bio udaran je ‘flagrum‘ tj. takav bič koji na svršetcima ima metalne dodatke koji bi se zarili u tijelo i otkidali komade mesa. Ovakvo bičevanje bi najčešće prozrokovalo smrt osuđenika. Pilat je, kako vidimo u evanđelju, želio Isusa „samo izbičevati“ pa ga pustiti. To objašnjava i zašto su ga nemilice izudarali. Mislili su da bi mu to mogla biti jedina kazna. U bičevanju su sudjelovala dvojica, od kojih je desni bio viši i nemilosrdniji. Krajevi biča su obavijali tijelo i trgali ga. …
KRIŽNI PUT
Iz rana na ramenima neki stručnjaci zaključuju da je Isus nosio samo vodoravnu gredu križa, dok su mu ruke bile vezane. Drugi stručnjaci tvrde da je nosio cijeli križ. Sasvim iscrpljen od bičevanja hodanje do mjesta smaknuća bilo je neizmjerno teško. Bila je to udaljenost od oko pola kilometra. Nekoliko puta je pao na lice. Vidljive su deformacije na licu, na nosu, a u mrljama krvi pronađeni su i tragovi zemlje i kamenja. Križ ipak nije mogao dalje nositi sam – pa je, kako znamo iz evanđelja vojnik prisilio Šimuna Cirenca da mu pomogne.
RAZAPINJANJE
U Isusovo vrijeme bio je to najbrutalniji oblik mučenja. Na platnu su jasno vidljivi tragovi čavala na zapešćima. Čavli zabijeni u dlanove ruku nisu mogli pridržavati teret tijela na križu. Noge su pribijene jednim čavlom, na način da je lijevo stopalo bilo položeno preko desnog. Ruke prekrižene preko abdomena jasno su vidljive. Budući da su čavli proboli ruku na mjestu gdje se nalazi živac vezan uz palac, na platnu se palčevi ne vide, već samo četiri prsta ruku. Gledajući u kom smjeru je curila krv niz ruke zaključuje se o Isusovu položaju na križu, te i to da se pokušavao podići da bi došao do zraka, a onda bi opet klonuo od nemoći.
RANA NA SRCU
Rana kojom su proboli Isusov bok široka je oko 1 i pol cm. … Iz rane su potekli krv i krvna plazma što nam sveti Ivan opisuje: ”krv i voda”… Isusovo probodeno Srce ostaje kao znak neizmjerne Božje ljubavi prema nama. Isus je postao pravi čovjek i iz ljubavi prema nama lišava se svega, prihvaća smrt pod teretom naših grijeha. „A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. (Iz 53,4-5)
U tom strašnom iskustvu patnje i smrti za grijehe čovječanstva, Isus je djelovao u savršenoj poslušnosti Ocu. Postao “poslušan do smrti, smrti na križu” (Fil 2, 8). Njegova patnja dosegla svoj vrhunac u trenutku agonije na križu, kad je povikao: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” (Mat 27,46). Ovdje je središnji događaj povijesti stvorenog svijeta.
Kroz smrt i uskrsnuće, Isus je izvojevao konačnu pobjedu nad smrću i grijehom. On svemu čovječanstvu nudi udio u ovoj pobjedi. Kako bi iskusili čudo oproštenja grijeha, moramo biti spremni povjeriti i otvoriti naša srca bezgraničnom milosrđu Božjem. Moramo prići ispovjedaonici i napraviti pošteno priznanje svojih grijeha. Kroz sliku svoga izmučena tijela, Isus nas poziva da tražimo oprost od svakoga grijeha u sakramentu pokore i da ostanemo u stanju posvetne milosti. Zahvaljujući našem Gospodinu nema beznadnih situacija u životu. Ako padamo u grijeh, Isus je spreman da nas podigne i da nas osloboditi. Trebamo svoj život predati Isusu s potpunim povjerenjem. “O moj Isuse, kako je lako postati svet; Sve što je potrebno je – malo dobre volje… Isus žuri da sebe da za dušu, a ako je duša vjerna Božjoj milosti, ona može vrlo brzo dosići svetost. Bog je vrlo velikodušan i ne uskraćuje svoje milosti nikom; štoviše, on daje više od onoga što od Njega”(Dnevnik, 291).
Izvor: Časopis: Ljubite jedni druge, Volio nas je do kraja http://magnifikat.hr/
