Isus je Bog i čovjek. On je pravi Bog i pravi čovjek u jedinstvenoj povijesnoj osobi Isusa Krista iz Nazareta.
Postao je čovjekom tajnom utjelovljenja po Duhu Svetom i svojim rođenjem od Djevice Marije. Sa svojim utjelovljenjem preuzima na sebe sve ono ljudsko što je vlastito ljudima. Uzima ovo ljudsko tijelo kakvog ima svaki čovjek, tijelo koje se umara i koje raste, koje sazrijeva i koje stari, tijelo koje osjeća bol i bolest. U svemu tome Isus je pravi čovjek i nije glumio čovjeka i kao takav je uzeo na sebe sve naše boli.
Nadalje, Isus je na osobit način prošao kroz iskustvo trpljenja i umiranja sve do smrti. Njegov križni put pun je iskustva bolnog fizičkog i duševnog trpljenja. Onako kako to evanđelisti opisuju, kao očevici tih trenutaka, bili su to teški trenuci iznimnih boli. Crkva neprestano naglašava ono što je već davno i prorok Izaija nagovijestio (a ponovit će to posebno evanđelist Matej: 8,17): »On slabosti naše uze i boli ponese.« Tako Crkva promatra Isusa u časovima kad se ispunjava djelo spasenja: On je za nas trpio, umro na križu, pokopan i konačno uskrsnuo od mrtvih. Njegova muka i smrt te onda njegovo uskrsnuće tiče se svakog čovjeka, budući da je Isus prolio svoju krv za sve ljude.
Bolest i smrt
Sveto pismo predstavlja smrt koja je uvjetovana grešnošću ljudske vrste. Po prvotnom određenju čovjek je načinjen od praha zemaljskoga kao sva druga bića i prema tome je podvrgnut procesu koji ide od rađanja, preko rasta i sazrijevanja do smrti, međutim, njoj bi čovjek izmakao vjernošću svojem božanskom pozivu.
Bolest je bliži ili daljnji preludij koji najavljuje smrt. Kao što je smrt tako je i bolest u srodstvu s grijehom. To ne znači automatski da je pojedinac bolestan zato što je osobno povrijedio Boga, jer i Isus se suprotstavlja takvoj logici kao što je to bilo u slučaju čovjeka koji je bio slijep od rođenja (Iv 9, 2). Učenici su ga pitali tko je sagriješio da se ovaj slijep rodio. Isus jasno odgovara da nije to zato, nego da se očituju u ovom slučaju djela Božja. Bolest i smrt pogađaju čovjeka zbog grešnog stanja u kojem se nalazi cijelo čovječanstvo.
Ozdravljenja: znakovi Kraljevstva Božjega
Spasitelja Isusa prepoznaje se u njegovu djelovanju koje uključuje ozdravljenje mnogih pa bolovali oni i od najrazličitijih bolesti. Uz Isusovu glavnu aktivnost naviještanja riječi Božje, Kraljevstva Božjega, nastavljaju se djela ljubavi koja bolesnici na osobit način uživaju. Često Isusu gotovo ruke padaju od umora, nema vremena ni da bi jeo, kako to naglašavaju evanđelisti, kroničari Isusova života. Upravo oslobođenje svih nesretnika koji su vapili za pomoć spada na Isusovu Radosnu vijest. Isus doduše liječi bolesne jer ima sućuti za narod, ali ozdravljenja su u prvom redu znakovi da je nastupilo Kraljevstvo Božje. Kako Isus dolazi i nastupa, sotona koji je bačen na zemlju već kod svoga prvog neuspjeha (Otk 12, 9), vidi da dolazi jači od njega (Lk 11, 22). Tako je to već i sveti Petar pojasnio u svojoj propovijedi u kući prvoga pokrštenog poganina Kornelija: »Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega, koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao« (Dj 10, 38).
Ozdravljenje uzetoga
U Kafarnaumu dogodio se čudesan susret. Isus je u kući i poučava. Kuća pretrpana, blokirani svi izlazi, vrata i prozori, jer svi žele Isusa dobro vidjeti i čuti. U tom času dolaze četvorica koja donose uzetoga u želji da ga stave pred Isusa i da mu Isus pomogne. Kako nije bilo moguće u tom času ući u zakrčenu kuću, oni su se puni vjere i domišljate ljubavi s uzetim popeli na krov i razmaknuli ga toliko da su mogli uzetoga spustiti točno pred Isusa. Trebalo je za tu vratolomiju vjere i ljubavi! Isus tada djeluje. Na temelju njihove vjere progovara uzetomu: »Hrabro, sinko, oprošteni su ti grijesi!« Nastalo je čuđenje: Samo Bog može otpuštati grijehe! I to je istina. Zato Isus dodaje: »Ali da znate, Sin čovječji ima vlast otpuštati grijehe!« I zato zapovijeda uzetome: »Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj!« (Mk 2, 1-12). Tri su činjenice ovdje naglašene:
1. Prepoznaje se u ovoj epizodi tijesni odnos grijeha i bolesti. Isusu donose bolesnika, a on ga tretira kao grešnika. On razrješuje čvor ne nekim čudnim liječničkim umijećem nego snagom riječi koja u njemu uništava stanje grijeha. I bolest i grijeh došli su skupa, a onda i jedno i drugo iščezava Kristovom snagom.
2. Ozdravljenje uzetome Isus podjeljuje kao potvrdu da on ima i vlast opraštati grijehe, tj. i duhovno liječiti čovjeka. Isus oživljava čitava čovjeka.
3. Ovo čudo nagoviješta buduću stvarnost: Spasitelj Isus darovao je ljudima konačno ozdravljenje od svakoga zla, tj. daje im uskrsnuće od smrti jer k njoj vode prije ili kasnije svaka bolest. Ta čudesna služba života, taj život u punini istinski će se dogoditi u smrti i uskrsnuću samoga Isusa Krista. Po snazi tog djela otkupljenja u Isusovoj muci, smrti i uskrsnuću svi sakramenti dobivaju svoju djelotvornost, a na osobit način ispovijed u kojoj se opraštaju grijesi te bolesničko pomazanje u kojoj se moli za ozdravljenje od bolesti.
Fra Zvjezdan Linić