U vrijeme kada svjedočimo potresnim životnim sudbinama u jeku izbjegličke krize, pokazati ljudskost i pomoći drugima toliko je neizmjerno važno.
Svatko od nas može biti još bolji čovjek otvorimo li svoja srca baš kako je čitav život činila ikona 20. stoljeća, blažena Majka Terezija. Hrvatska ima veliku sreću da se djelić legende ove izvanredne žene čuva u prekrasnoj kapelici svetog Dizma na zagrebačkoj Novoj Vesi. Kakvo ‘blago’ leži u ovoj kapelici prisjećamo se na datum na koji se prije 105 godina Majka Terezija rodilaMajka Terezija život je provela služeći siromašnima, bolesnima, siročadi i umirućima, onima koje je cijeli svijet zaboravio i odbacio – svi osim ove izvanredne žene albanskog porijekla rođene prije točno 105 godina u Skopju. Diljem svijeta gradila je kuće u koje je primala one najpotrebitije, a jedna takva kuća sagrađena je i u Zagrebu.
Čuvane u kapelici na Novoj Vesi
Oduvijek je Majka Terezija imala posebnu vezu s Hrvatskom. Kao djevojčica školovala se u Zagrebu gdje živi i jedan od njenih najboljih prijatelja i čovjek koji je bio, kako on sam kaže, njen materijalni pomoćnik, monsinjor Mijo Gabrić.
On u kapelici svetog Dizma na zagrebačkoj Novoj Vesi čuva sandale koje je Majka Terezija ostavila u Zagrebu kada je 1979. putovala na dodjelu Nobelove nagrade za mir u Oslo.
Prije puta u Oslo Majka Terezija navratila je u Zagreb. Kada sam vidio njene istrošene sandale stare valjda 20 godina rekao sam joj da ne može u njima primiti Nobelovu nagradu i odlučio sam joj kupiti nove’, započinje priču monsinjor Gabrić.
‘U Astrinoj trgovini koja se tada nalazila na uglu Bakačeve i Pod zidom, kupili smo joj nekoliko novih sandala od kojih je ona izabrala jedne, a ostale smo dali siromasima. Te sandale nosila je do svoje smrti 1997. godine’ dodaje Gabrić.Časne sestre koje su živjele u Frankopanskoj 17 su joj pak darovale džemper kako joj u Oslu ne bi bilo hladno. Ali stare sandale Majke Terezije nisu završile u smeću.’Sačuvao sam ih i to sa svetom pobožnom lukavošću jer sam znao da će ona jednog dana biti sveta’, smješka se Gabrić.Kada se kapelica sv. Dizme obnavljala, monsinjor je sandale odlučio ondje pohraniti za vječnost. Nikada se neće raspasti jer, prije nego što su bile pohranjene u hermetičkoj vitrini ispunjenoj dušikom, bombardirane su X zrakama u institutu Ruđera Boškovića.
Mnogi ljudi, naročito teški bolesnici dolaze u kapelicu moliti se uz sandale te svjedoče da su im molitve bile uslišane. Kolika je bila duhovna moć Majke Terezije Gabrić je osjetio čim se prvi put rukovao s njom.
Ne postoji zao čovjek
‘Kada mi je u Indiji pružila ruku imao sam osjećaj kao da me je netko dotaknuo čarobnim štapićem! Život bih od tada dao za nju. Zračila je tolikom karizmom, sugestijom i svetošću. Za nju nije postojao ni jedan zao čovjek, svi su bili dobri.
Mi obično ljudi imamo neku računicu, možemo oprostiti, ali ne i zaboraviti. Ona ne samo da je sve opraštala, nego nikome nije ništa mogla ni zamjeriti i to je njezina veličina’, zaključuje Gabrić.
Majka Terezija govor tijekom primanja Nobelove nagrade održala je prije 36 godina, ali njene riječi uvijek će biti aktualne, inspirativne i nevjerojatno snažne.
‘Ovo je predivna prigoda u kojoj svi skupa možemo proglasiti veselje zbog širenja mira, veselje ljubavi koju dajemo jedni drugima i veselje i znanje da su najsiromašniji od siromašnih naši braća i sestre’ rekla je tom prilikom.
Izvor: http://zadovoljna.dnevnik.hr/
