„Nek usklikne sad nebesko mnoštvo… Nek se raduje i zemlja tolikim obasjana bljeskom i rasvijetljena sjajem vječnoga Kralja nek se osjeti da je nestalo po čitavome svijetu mraka!“
Ovaj je dan znak naše nove nade u milosrđu Božjem koji nam daje radost svojega mira. Krist čiji spomen uskrsnuća danas slavimo dariva nam i danas snagu vjere koja kaže: „Što tražite Živog među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu!“ (Lk 24 1-12)
Isusovo uskrsnuće bilo je skrovit događaj. Krist nije uskrsnuo iz groba da zabezekne svoje protivnike, da proglasi pobjedu ili onima koji su ga predali na križ dokaže da je ipak bio u pravu. Isus Krist je uskrsnuo od mrtvih kao znak za sve koji su ga ljubili i slijedili; znak da je ljubav jača od smrti. Ženama i muževima koji su se njemu povjerili objavio je da se njegovo poslanje ispunilo. Na one koji su imali udjela u njegovu poslanju prenio je svetu zadaću pozivati sve ljude na novi život s njim.
Svijet ništa nije primijetio. Samo oni koji su bili pozvani imenom, s kojima je lomio kruh i kojima je govorio riječi mira, shvatili su što se dogodilo. Ipak je to bio skrovit događaj koji je oslobodio ljude okova smrti.
Uskrsnuće Isusa Krista i uskrsnuće mrtvih središte su naše vjere. Naše je uskrsnuće toliko usko povezano s uskrsnućem Isusa Krista kao što je i činjenica da smo ljubljeni povezana s Isusovom ljubljenošću od Oca. Sveti Pavao je u ovoj točki odlučan i jasan: „ Ako nema uskrsnuća mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo. Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud vjera vaša.“ (1 Kor 15, 13-14)
Otajstvo Uskrsa doista je nama u ovim vremenima teško shvatiti jer nam je sve u velu tame i mrak je onaj koji obavija naše živote, ali evo nam danas svjetla koje nas uzdiže i pokazuje kako je vjernik onaj koji živi u svjetlu Isusa Krista. Samo ako smo mi oni koji željno želimo biti dionici upoznati s njegovim poslanjem tada možemo shvatiti ono što Bog za nas učini. Uskrsnuće Isusa je temelj naše vjere u uskrsnuće našega tijela. Svojom vjerom u uskrsnuće tijela navješćujemo da se duhovni život ne može odvojiti od tjelesnoga života. Naše je tijelo, kaže sveti Pavao, „ hram Duha Svetoga“ (1 Kor 6, 19) i stoga posvećeno. Uskrsnuće tijela znači da sve ono što smo živjeli u tijelu nije uzalud, nego da će biti uzdignuto u naš vječni život s Bogom. Kao što Krist na svome uskrsnom tijelu nosi biljege svoga trpljenja, tako će i naša tjelesa o uskrsnuću nositi biljege našega trpljenja. Naše će rane o uskrsnuću postati znak slave. Stoga je bitan ovaj naš odnos prema svojemu vlastitom tijelu i tijelu drugih. Bog je po Isusu Kristu učinio naše tijelo posvećenim mjestom. Ono stoga ne smije biti zlouporabljeno niti neumjerenošću niti nepravdom, naprotiv naše tijelo treba biti stavljeno u službu ljubavi i sve više zahvaćeno Kristom.
Uskrs je mjesto susreta s proslavljenim i živim Bogom u kojem smo i mi i proslavljeni i uskrsli. Neka ovi dani za svakoga od nas budu prekretnica u kršćanskom, vjerničkom životu u kojem ćemo se zauzetije trsiti živjeti u svjetlu duhovnog života kako nas ne bi zahvatio mrak površnosti i nebrige za vlastito spasenje.
Don Damir Bistrić
