Kako bi nam pomogao da mu se potpuno posvetimo i predamo, Isus nam je dao po sv. Faustini Dnevnik i sliku svog milosrđa. Isus govori: »Najbolnije me ranjavaju grijesi nepouzdanja.« (Dn 1076). »Moje srce ranjava što čak ni odabrane duše ne razumiju koliko je veliko moje milosrđe. Sjećajte se Moje muke. Ako ne vjerujete Mojim riječima, vjerujte barem Mojim ranama.« (Dn 379).
»O, kako Me boli što se duše tako malo sjedinjuju sa Mnom u sv. Pričesti. Čekam na duše, a one su tako ravnodušne prema Meni. Ljubim ih tako silno i iskreno, a one Mi ne vjeruju. Želim ih obasuti milostima. One ih, prezirno odbijaju. Ponašaju se prema Meni kao prema mrtvom, mada imam srce puno ljubavi i milosrđa. Kako bi spoznala barem djelomice Moju bol, zamisli najnježniju majku koja snažno voli svoju djecu. Pa ipak, djeca preziru majčinu ljubav. Promotri njezinu bol, nema nikog da je utješi. Blijeda je to slika i usporedba s Mojom ljubavlju.« (Dn 1447) »Duša nepouzdanjem razdire Moju nutrinu… Usprkos mojoj neiscrpnoj ljubavi, ne vjeruju Mi; čak im ni Moja smrt nije dovoljna.« (Dn 50)
U tim riječima, punima boli, koje je Isus uputio sv. Faustini, vidljiv je glavni razlog toj temeljnoj i najvećoj čovjekovoj bolesti – grijehu. Uzrok toj najgoroj bolesti je nepouzdanje, slaba vjera, sumnja i nevjera čovjekova u Boga. Na taj se način čovjek sam zatvara i ne dopušta Isusu da ga otkupi, slobodi okova zla, da ga promijeni i ozdravi svojom ljubavlju. Jedino Isus može izliječiti izranjenu ljudsku dušu, štoviše, svladati grijeh koji je izvor svih nesreća i uzrok bolesti na dušu i tijelu. Prihvaćanje milosrdne Isusove ljubavi događa se po svakodnevnoj molitvi, a osobito po sakramentima ispovijedi i Euharistije. Isus nam ne obećava život bez trpljenja, već, dajući nam nositi križ, na sebe preuzima njegov najteži dio. Tada naše trpljenje, u potpunom predanju volji Spasiteljevoj, postaje put otkupljenja, izvor velikih i predivnih milosti.
Isus želi da se potpuno pouzdajemo u Njega i da težimo samo jednom – da se u našem životu vrši Njegova volja. Tada ćemo Isusu zahvaljivati za sve: za trpljenje i radost, za zdravlje i bolest, za život i smrt. U svojim ćemo srcima nositi najveće blago i najdragocjeniji biser – Njegovu ljubav (usp. Mt 13, 44-46).
.
Izvor: ljubite.org
