Duhovni sin oca Pija se zvao Franjo Cavicchi. Preminuo je 2005. Kada sam ga pošao posjetiti i odmah je prešao na stvar.
Posjedujem jednu osebujnu sliku oca Pija, koju mi je sam redovnik poklonio učinivši da se pojavi na tajanstven i neprotumačiv način na jednoj običnoj maramici, reče mi. Nadarbenik Cavicchi se digao i poveo me u jednu sobu uz salon. Zapali svjetla, otvori jedna vratašca. ‘Evo dragocjena relikvija’, reče. Slika se čuvala u jednom kutu sobe, pretvorenom u malu kapelu.
Promatrao sam pomnjivo i sa znatiželjom sliku. Bez ikakve sumnje bio je to lik oca Pija. Lice je malo nedovoljno oštro, ali pokazuje na svojstven način tjelesne crte lica fratra sa stigmama. Ako mu se približava, slika je iščezavala, gotovo nestajala. Ako se udaljava, poprimala je sve preciznije okvire. Upravo kako se događa promatrajući Sindone, slavnu Plahtu koja je, po jednoj vrlo staroj predaji ovijala Kristovo mrtvo tijelo i na kojoj je, na tajanstven način, ostala utisnuta slika Isusova. Okrećući sliku na podlošku, moglo se vidjeti drugu stranu te maramice. Dok s jedne strane, slika prikazuje savršeno lik oca Pija, s druge strane je lik koji otkriva zbunjujuću sličnost s tradicionalnim Isusovim likom. Bitne crte su ostajale one lika oca Pija, koji ipak poprima nove obrube, kosu na nazaretski način što daje misliti na Krista. ‘Neobično je, nije li tako?’, kaže nadarbenik Cavicchi, ‘Posve sam uvjeren da se na ovoj maramici s jedne strane nalazi lice oca Pija i na drugoj ona Isusova. Da se naznači, kao što su mnogi pisali, da je otac Pio, s misterijem stigmi i patnje bio, na ovoj zemlji, ‘drugi Krist’. Cavicchi je umro. Glasovita maramica je bila predana jednoj zajednici Braće koji su, u jednom određenom trenutku, odlučili dati na ispitivanje one slike jednom stručnjaku. Obratili su se profesoru Juliju Fantiju, profesoru sveučilišta u Padovi.Profesor Fanti je završio svoja istraživanja došavši do zaključaka koji imaju zaista nešto od nevjerojatnoga. ‘Dvije slike koje se vide na toj maramici nemaju nikakvo znanstveno obrazloženje i nisu, dakle, ljudsko djelo’, rekao mi je profesor. ‘Ove slike imaju tipične značajke kao Sindone: nisu bile naslikane, nisu bile nacrtane, na platnu se ne nalazi nikakav trag boje ili druge tvari.
‘Sve potrebne u sličnim slučajevima, upotrijebivši najmodernija i birana znanstvena sredstva: fotografske analize u onom što se vidi, s ultravioletnim, infracrvenim zrakama, kemijsku analizu, analize na elektronskom mikroskopu i drugo. Zaključak je nepobitan: nemoguće je, da bi ove slike bile ljudsko djelo’.
Izvor: Karizmatski pokret
