Iz naše perspektive moglo bi se zaključiti da Isus nema baš previše uvida u realnost, u stvarno stanje društva u kojem živimo. Tȁ, svjedoci smo kako u ovo tzv. moderno vrijeme, ali i tijekom cijele povijesti, zemlju i zemaljska dobra osvajaju silnici i moćnici. Na vrhu ljestvice vrednota današnjeg društva sigurno se ne nalaze krotkost i blagost nego moć, sila, bogatstvo.
Nasuprot ovog Isusovog blaženstva stoji svijet koji viče: Blago bahatima i moćnima, oni će gospodariti zemljom. U očima svijeta krotki i ponizni smatraju se naivnima, slabima i nesposobnima izboriti se za sebe i svoje mjesto pod suncem. Međutim, Bog vidi drugačije. Jer misli vaše nisu moje misli i puti moji nisu vaši puti, riječ je Jahvina (Iz 55,8). Ako želimo doista razumjeti Gospodina i njegove putove, moramo preuzeti njegovu logiku, njegov način razmišljanja. Potrebne su nam drugačije oči i srce. Potrebne su nam oči prosvijetljene svjetlom evanđelja i srce koje kuca u ritmu Isusovog srca.
Biti krotak ne znači biti pasivan, bespomoćan, nijem i slijep na događanja oko sebe. Krotki ljudi nisu naivni. Oni prepoznaju i osjećaju nepravdu koja se čini, ali na nju ne uzvraćaju srdžbom i mržnjom, nego blagošću i ljubavlju. Krotki ljudi nisu slabići, oni se svjesno odlučuju za nenasilje i biraju drugačiji put od onoga kojim idu silnici ovoga svijeta. Oni biraju put kojim je prošao Isus. To je onaj uski put koji vodi u obećano Očevo Kraljevstvo.
Odlika jakih i snažnih
Krotkost je zahtjevna i teška. Ona traži svakodnevno odricanje od negativnih osjećaja, od srdžbe i ljutnje. Krotkost zahtijeva aktivno djelovanje, u prvom redu prema samom sebi. Krotki ljudi ne ulaze u borbu s drugim ljudima nego u borbu sa svojim egom, svojim manama, svojim osjećajima i ranama. Riječ krotak, u grčkom jeziku praus, označava vojničku, muževnu vrlinu i odnosi se na osobu koja je disciplinirana i koja zna samu sebe kontrolirati. Stoga je krotkost odlika jakih i snažnih, a ne mekušastih i slabih. Krotki su oni koji vode rat sa samima sobom. Krotkim možemo nazvati samo nekoga tko je uspio nadvladati i ukrotiti samoga sebe, svoju želju za osvetom, za uzvraćanjem udarca. Krotkost je ona istinska snaga i moć koja stoji nasuprot bahatosti i nasilju. Nasilje je odraz kukavičluka, slabosti i nemoći, dok je krotkost dokaz nutarnje snage i čvrstoće.
Krotkost nije nešto što se podrazumijeva samo po sebi, ona nije besplatni dar oko kojeg se ne trebamo previše truditi, nego je plod koji zahtijeva veliki trud i napor. Krotkost može rasti i sazrijevati samo ako se zalijeva rosom i milošću Duha Svetoga. Za krotkost se potrebno opredijeliti, svaki dan iznova odlučiti se za nju, za blagost i nenasilje naspram grubosti i nasilja. Biti krotak ne znači pognuti glavu i dopustiti drugome da nas gazi i ponižava, nego znači stajati čvrsto kao bedem kako bismo zaustavili zlo. Prirodna reakcija na nepravdu jest pobuna, uzvraćanje istom mjerom, čime se stvara začarani krug iz kojeg je teško izaći. Oni koji su odabrali put krotkosti žele prekinuti taj krug, bujicu mržnje, osvete i nasilja i tako postaju brana koja zaustavlja silu, stijena o koju se lome valovi bijesa.
Krotkost proizlazi iz drugih kreposti kao što su vjera, ljubav, nada, poniznost. Ona je, kao i svaka druga krepost, uvijek povezana s ljubavlju. Iz nje izvire, iz nje crpi snagu i u njoj nalazi svoj smisao. Krotkost bez ljubavi ne postoji. Ne možemo nazvati krotkima one ljude koji ne posežu za silom samo zato što su se susreli s moćnijim od sebe, dok u srcu gaje želju za osvetom. Nisu krotki oni koji izvana trpe poniženje a u srcu se mole da Bog oštro kazni njihove tlačitelje. Ljubav prema svima, pa i prema neprijateljima, treba biti temelj svih drugih kreposti, jer bez nje niti jedna druga krepost ne postoji. Učitelj, uzor i ideal krotkosti jest sam Isus koji je krotka i ponizna srca. Sav njegov život i djelovanje jest utjelovljenje poniznosti i blagosti. Pred svojim mučiteljima on bijaše kao jagnje krotko što ga vode na klanje (Jr 11,19). Isusova krotkost jest snaga po kojoj smo otkupljeni i spašeni.
Krotki uvijek na gubitku?
Zanimljivo je da Isus u ovom blaženstvu kaže kako će krotki baštiniti zemlju. Zašto baš zemlju? Zašto im ne obećava nebesko kraljevstvo ili gledanje Božjeg lica, kako to čini u drugim blaženstvima? Zemlja o kojoj Isus govori nema geografsku dužinu i širinu. Ta zemlja jest prostor u koji mogu ući i zaposjesti ga samo oni koji su svoje srce oslobodili od pohlepe, mržnje, zavisti, agresije. To je kraljevstvo koje baštine oni koji okreću drugi obraz i prepuštaju donju haljinu jer nasljeduju onoga koji se zbog nas potpuno razbaštinio. Krotki će baštiniti obećanu zemlju u kojoj će naći svoj spokoj, mir i radost. Može se činiti da su krotki ljudi uvijek pobijeđeni i poniženi, no ako pogledamo u svjetlu evanđelja i Isusove pobjede nad zlom, istina je drugačija. Isus je pobijedio zlo i smrt i time pokazao kako moć ovoga svijeta nema zadnju riječ. Isusovo se naučavanje mnogima, pa i samim njegovim učenicima, činilo kao ludost, ali lûdo Božje mudrije je od ljudi, i slabo Božje jače je od ljudi! (1 Kor 1,25). Ono što je svijet gledao kao Isusovu slabost zapravo je najveća snaga i moć koja preobražava svijet. U svojoj knjizi Isus iz Nazareta papa Benedikt XVI. kaže kako su blaženstva skrivena, nutarnja Isusova biografija, skrivena kristologija, portret njegove osobe. Hodeći putem blaženstava postajemo slični Isusu, preuzimamo njegov lik. U ovom svijetu nadmetanja, podmetanja, spletkarenja, nasilja, mržnje i laži potrebni su nam ljudi koji će se odvažiti na Isusov poziv: Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako (Mt 11,29-30). Taj poziv ne mogu čuti oni koji su sami sebi dovoljni, koji se uzdaju u svoju snagu i svoje sposobnosti. Nemoguće je biti kršćanin bez krotkosti i poniznosti. Papa Franjo na jednom mjestu kaže: Taj se jaram ne može nositi zajedno s bahatošću, uznositošću, ohološću, nego se nosi s krotkošću i poniznošću srca. Neka nas Isus pouči toj mudrosti i daruje nam krotko i ponizno srce kako bismo ušli u njegov spokoj i bili subaštinici obećane zemlje – njegovog Kraljevstva.
Ovo razmišljanje zaključimo riječima blaženog Alojzija Stepinca koji o krotkosti kaže ovako: O kako bi lijep bio život već na ovoj zemlji, kad bi ljudi shvaćali riječi Kristove: ‘Blaženi krotki, jer će baštiniti zemlju! (Mt 5,5). Kažu da su u staro doba mornari lijevali ulje u uzburkano more, da spasu lađu od propasti. Kudgod se ogledamo danas, čini nam se čovječanstvo nalik ne na uzburkano more nego na razbješnjeli ocean, kojim se bacaju valovi ljudskih strasti, mržnje i bijesa. Učinimo i mi slično. Lijevajmo koliko samo možemo u taj razbješnjeli element ulje božanske dobrote, samilosti i blagosti, da se stišavaju valovi strasti i čovjek dočeka onaj blaženi čas mira, za kojim toliko uzdiše. Konačno ćemo nagradu primiti u nebu. Blaženi krotki, jer će baštiniti zemlju, to jest kraljevstvo Božje i život vječni!
Isuse krotka i ponizna srca, učini srce moje po Srcu svome!
s.Ivana Pavla Dominković, Izvor: http://www.svjetlorijeci.ba