Bog posvuda u svijetu postaje izazov, otkriće, radost, stvarnost. Npr. na Zapadu, osobito u SAD-u, moguće je tijekom cijeloga dana i noći gledati na televiziji filmove i programe o Bogu i vjeri.
Na svim stranama svijeta se moli, osnivaju se kućne molitve, traži snaga za novi život. U svijetu postoje pokreti koji teže za pozitivnim, kao npr. razni pokreti za mir, za čistu prirodu, pokreti za pomoć Trećem svijetu, pokreti za pravdu. Pozitivni znakovi našega vremena su i pojedinci koji danas čine velika čudesa.
U Americi je poznat Ralph Di Orio, katolički svećenik, koji već godinama ima karizmu čudesnih ozdravljivanja. Nakon mise, on uzima Presveto i blagoslivlja ljude. Pri tom blagoslivljanju, mnoštvo ljudi ozdravlja: mnogi od njih padaju na zemlju, u tom trenutku kao da ih zahvati neka sila, te ustaju zdravi. Stojeći ispred oltara, on u duhu vidi ljude kako ozdravljaju od najtežih bolesti i doziva ih da dođu pred oltar i zahvale Gospodinu. Jednom je svećeniku tako molitvom produžio nogu koja je bila kraća od druge. Razgovarao sam s gospođom koja je iz naše domovine, Hrvatica, i koja je ozdravila od teške artroze koja ju je držala zgrčenom u krevetu. Ona sada hoda, radi, slavi Boga i zahvaljuje, i svima propovijeda kako je uz pomoć molitve svećenika Di Oria ozdravila i našla silnu Božju prisutnost u svom životu.
Drugi takav čovjek nalazi se u Seulu u Južnoj Koreji. Zove se dr. Paul Yonggi Cho. On je pripadnik jedne od Pentekostalnih crkava. Prije 25 godina obratio se i od tada je s budizma na kršćanstvo obratio oko pola milijuna ljudi. Svjedoči da svake nedjelje ima tisuću krštenja odraslih, da njegova zajednica svake srijede moli od sedam sati uvečer do sedam sati ujutro. Deseci tisuća ljudi moli svaki dan, a osobito preko vikenda u posebno otvorenim kućama molitve u planinama iznad grada Seula. On sam svjedoči, a o tome svjedoče i drugi, kako je već ozdravio tisuće ljudi od najtežih bolesti, bilo da su robovali raznim opterećenjima i bolestima, fizičkim, psihičkim i duhovnim. U Americi je prije nekoliko godina umrla poznata Kathryn Kulman, koja je također čudesno ozdravljala ljude. Često čujemo o kršćanima koji čudesno oslobađaju ljude od raznih okultnih opsjednutosti, od raznih blokada koje se postavljaju u vjeri ili njihovu psihičkom životu, od raznih opterećenosti psihe, kao i od fizičkih bolesti
Niko sebe nije mogao izabrati da se rodi na ovom svijetu. Svakom je život gurnut u ruke.Neznamo tko smo. Svaki od nas je orginal. Šta je život? Zašto ja moram živjeti? Zašto moram umrijeti? Kamo se ide sa smrću? Da upitate malo dijete u trbuhu da li znaš da postoji tvoja majka? Reklo bi ne. Znaš li da postoji svijet izvan ovog? Ne , nikad to nisam vidio. Ako upitate ljude da li znaju da postoji Bog koji te je stvorio? Znaš li da smrću nije kraj? Oni će reći: to nisam vidio .
Mi smo u utrobi majke osluškivali ima li neki glas s one strane. Od trenutka začeća dijete već kuži , doživljava i osjeća hoće li me majka voljeti ili ne .Da li sam željeno dijete ili ne. Dijete osjeća svaki pokret svojih roditelja. Najteže traume kod odraslih ljudi su u trenutku začeća i nakon toga. Ako prve tri godine nakon rođenja dijete nije imalo ljubavi. Čovjek i njegova bolest je daleko dublja nego li mi mislimo.
Ivan Pavao II: Postoje područja duhovne boli – moralna bol.
Svaka negativna riječ razara vas. Svaka odluka za zlo, negativnost, mržnju, ogovaranje razara čovjekov organizam. Neurolog Amen je napisao knjigu Liječenje hardvera duše u kojoj kaže da se mozak pored lijekovima može liječiti pozitivnim riječima. Jores kaže da 60 – 70 % somatskih bolesti nastaje od duhovnih uzroka. Kad bi liječili duhovno područje mi bi imali 70 % manje bolesti.
Čovjek je prvenstveno duhovno biće. Čovjek je prvenstveno duh.
Kad kažem duh , onda ne mislim da je čovjek prvenstveno religiozno biće nego duhovno biće. Religioznost je samo jedan segment duhovne dimenzije. Duh je čovjekova vrhunska sposobnost. Bit duha je sloboda. Duh je slobodan od prostora i vremena.Duh nije ovdje niti ondje. Nema gdje ga nema. Kao duhovno biće vi ste istovremeno svugdje sad i u prošlosti i u budućnosti. Kao psihofizičko biće vi ste samo to.Čovjek je zato što ima duha razapet između vječnosti i vremenosti. Zato što čovjek psihofizički živi u toj ograničenosti vremena i prostora zato zapravo pati , jer on ima neizmjerne čežnje. Čovjek sluti. Čovjek od trenutka začeća zna da postoji Bog i komunicira s Bogom i zna što je dobro a što zlo.
Frankl : Na razini duha nemate podsvijest ni nesvjest nego svijest.
Psihofizička razina čovjeka koči i ograničava. Bit čovjeka je duh. On je postao čovjekom kad je dobio duhovnu dimenziju. Knjiga postanka 2 : Bog je uzeo od praha zemaljskog i načinio čovjeku tijelo a onda mu udahnuo duh.
Čovjek se sastoji od božanskog i zemaljskog.
Šizofrenija – to je gubitak čovijekova središta .Čovjekovo središte je sam Stvoritelj – Bog .
Neurolog Amen dokazuje da u našem mozgu postoji tzv. točka Bog modul Bog. Naš mozak dodiruje prisutnost Božju i reagira na to.
Duh je sloboda. Duh nije energija. Duh nije duša svemira. Duh producira energiju. Duh je savršena kreativnost. Duh može preobraziti tebe i društvo. Ako si na psihofizičkoj razini , borit češ se kao životinja.
Čim se digneš iznad te razine , na duhovnu razinu , tebi će moralnost , vrednote biti vrhunsko dobro.Kad si moralan , svijet je pred tobom , sva vrata su ti otvorena , ti imaš budućnost.
Biti nemoralan , ogovarati , mrziti , krasti , sebično – egoistično uživati. Čovjek koji ljubi čovjeka , koji se žrtvuje za čovjeka on ima budućnost.
Amen kaže da svaka negativna riječ razara mozak i upisuje negativne programe u mozak. Iz toga mozga dobivamo impulse u čitavo tijelo i čitavo tijelo se razara. Ne možeš biti nemoralan i živjeti sretno. Duh u čovjeku je sposoban da čovjek sebe vidi i unutra i vani a da to nije nikakva astralna projekcija. Čovjek sebe promatra i kritizira a opet , to je on koji proučava. To je autorefleksivnost prema filozofima. Duh vidi cjelinu, svega što postoji. Duhovna dimenzija i duhovna spoznaja , osobito intelekt vide temelje svakog bića , temelje svega što postoji.Oni vide moralnost i moral.Oni vide tko je autor svijeta.Oni vide smisao života. Logoterapija je pokazala da studenti koji su odlično stajali financijski , uspjeh na fakultetu , imaju određeni društveni ugled – sve imaju, ali fali im samo jedno.Oni imaju od čega živjeti , ali nemaju zašto živjeti.Život im nema smisla.
Čovjekov život najviše ovisi o tome koliko čovjek ima smisla. Ako imaš zašto živjeti , preživječeš i najteže situacije. Čovjek koji je preživio koncetracijski logor rekao je : Dok sam imao smisla, mislio na svoju djecu ja sam mogao izdržati sve.Dok sam govorio uspjet ću , mogao sam sve izdržati.
Primjer jednog čovjeka od 92 godine koga je pregazio kamion , i na autopsiji su rekli da je on prije 20 godina trebao biti mrtav.Svi njegovi vitalni organi su jako loši. Kad su pitali njegovu suprugu kako je tako dugo živio ona je rakla da je njezin suprug svaki dan govorio : Sutra će biti bolje. Čovjek je toliko to upisivao u mozak da je taj program neprestano davao cjelom organizmu snagu da izdrži. Na duhovnoj razini postoji jedna sposobnost koja drži sve čovjekove organe
Doktor Beck iz Njemačke je studirao medicinu i teologiju i u svojoj knjizi piše: Duh u čovjeku oživljuje svaku stanicu njegova tijela . Mi ne uzimamo za dijagnozu duhovno područje. Svaka fizička bolest je znak da nešto na duhovnoj razini nije u redu.Ili je čovjek nemoralan ili je besmisao doživio , netko ga je teško ponižavao ili duboke strahove doživio. Fizička bolest je samo simptom da duhovna dimenzija ne funkcionira.
U svojoj drugoj knjizi Duša i rak piše da rak nastaje tamo gdje čovjekov organizam pokazuje određeni besmisao. Kao da izgubi svoje središte i zbog toga podivljaju njegove energije i rađa se kao jedan novi organizam – maligni organizam -rak. Maligne stanice surađuju sa bolesnim stanicama. Kad čovjeku promjeniš središte, odjedanput se sve vrača natrag.
Čovjek je odlučujući faktor zdravlja.
Ne da čovjek mora uvijek ozdraviti fizički nego da se može nositi unatoč bolesti.
Duh je izvor života, a duhovna duša je princip života. Duh je nešto nevidljivo.To je kao svjetlost. Kažu fizičari da se svjetlost ne može vidjeti.Mi vidimo predmete koji su osvjetljeni.
Razum stvara prirodne znanosti a intelekt stvara humanističke znanosti. Nemožete ljubav mjeriti, dobrotu misao.
Kad kažem duh onda ću govoriti o duhovnoj duši.U toj duhovnoj duši možete razlikovati osobu , život (koji ne završava smrću) , savjest (sposobnost spoznati dobro i zlo), intelekt , srce kao središte dubokih afekata i doživljaja , slobodna volja , karakter (mjesto vrlina i kreposti), kultura, umjetnost, religioznost, povjerenje , ljubav , nada.
U tom kao nekakvom organizmu gledamo sve.
Kad kažem osoba, onda osobu ja nemam, nego ja jesam osoba, a ja sve drugo imam.
Imam dušu, razum, tijelo , karakter , spolnost. Ja imam sve ali ja jesam osoba. Osoba je središte mene ali istovremeno osoba je cjelovitost mene samog.
Osoba je nešto što se ne razvija. Dijete od trenutka začeća je potpuna osoba , ona se ne mjenja.Mjenja se samo psihofizička razina. Dijete od trenutka začeća zna da postoji Bog.Ono ima iskustvo Boga daleko jače nego mi.Kod djeteta još nije izrasla psiha ni tijelo i zato dijete neposredno svojim duhom spoznaje sve.
Ja kao osoba se ne mjenjam, samo raste moja psiha i moje tijelo. Psiha su mašta, sjećanja, pamćenja, razum , emocije , one se obogaćuju i mjenjaju.Raste i tijelo, tijelo se mjenja.Osoba uvijek ostaje ista.Pogledaj svoje slike od 3 mjeseca i sad sa 30 , 40, 50 godina.Po ničemu ne možeš prepoznati da je to isti čovjek izvana.
Kad neko osobu povrijedi , ružne riječi ti neko govori, negativno o tebi priča , ponižava te , maltetira , to duboko boli.Ti kao osoba se osječaš duboko povrijeđenim.Kad te netko optužuje, teške traume ti ubacuje u tebe, dobivaš grižnju savjesti.
Ako majka nije htjela djete poroditi , a ipak je , taj čovjek ima grižnju savjesti.Djete osječa da je ono krivo , i znaju biti nakon rođenja fina , nikad ne plaču.Dijete pokušava biti dobro mami.
U tom prvom organu su već strašne traume.To kod testa ustanovimo. Nije teško biti gladan , imati rak , sve se može podnijeti ako je osoba zdrava , ako osoba ima duboko povjerenje – neko me voli.
Najdublja čovjekova težnja je biti voljen. Zašto ? Kad te netko voli , kraj njega možeš preživjeti sve opasnosti, kraj njega si siguran. Kad roditelji negativno govore djeci, optužuju, kritiziraju – Zašto nisi kao drugi itd. , djete osjeća da je odbačeno od onih koji bi ga trebali najdublje voljeti.Da nije voljeno.Tada djete postaje agresivno , to se osobito u školi vidi.
U obitelji djete postaje agresivno protiv roditelja , kad dođe u pubertet.Ono ima potrebu osvećivati se roditeljima, i zato počne nemoralno živjeti ,ako su roditelji moralni.
Sve suprotno.Zašto ? Da bi se obranili od nekog ko te hoće uništiti.Ili da budete jači od njega , agresivno ga odbijete ili pokušate u drugome pobuditi samosažaljenje.I zato padaš u depresiju.
Kada pravu sliku Boga utisnemo u te ljude , kažemo im : Bog te voli bezuvjetno , on nikog ne baca u pakao , on nikog ne kažnjava.Bog može popraviti što si ti krivo napravio.Kažnjavaš ti sebe sam zato što činiš zlo.
Već djete time što se zatrčalo u trnje, već je kažnjeno.
Drugi organ je život. To nije samo fizičko.Tjelesna dimenzija čovjeka umire.
Život je nešto što je vječno i taj vječni život ugrožava zlo.
Filozofski zlo je manjak dobra. Zlo nije nešto, nego je ništa. Zlo je oduzimanje sebe. Kad ti činiš nekome zlo, kada lažeš, to nije nešto što si napravio, nego si oduzeo istinu čovjeku.
Samo na dobru može biti neko zlo.
Primjer je švicarski sir. Je li rupa na švicarskom siru nešto ili ništa ?
Možeš li pojesti rupicu na švicarskom siru ? To je manjak sira.
Svaki grijeh je manjak.Postojanje je oduvijek.
Postojanje je jedno , dobro , istiniti i lijepo.Kad ti protiv te 4 karakteristike griješiš , ti sebi oduzimaš egzistenciju , oduzimaš si postojanje.
Činiti dobro znači povečavati prostore svoje egzistencije.Nitko ti ne može stati na putu.
Treći organ duhovne duše je savjest.Savjest je glas bitka.
Čovječe ako činiš zlo ti sebi oduzimaš život. Da li čovjek može biti sretan u ukradenom autu?Jesi li sretna kad si vikala na muža? Kad si opsovao ženu? Kad si prigovorio ženi? Opet ti tvoja juha ne valja, fali ovo itd.
Ni jedna negativna riječ te ne čini sretnim.Kad te netko povrijedio , pa ti biješniš – pokazat ću ja njemu, jesi li bio sretan.Cijelu noć analiziraš . nemožeš spavati.Medicinski , tvoje se žile suzuju i tu nastaje infarkt.
Kad ti oprostiš, osjetiš dobro je. Zato praštanjem ja sebe oslobađam od mržnje , infarkta i svakog zla.
Praštanje je osnovni preduvjet da možete čovjeka izliječiti.
Mržnja daje negativne programe u čovjeka , i tada mogu nastati bolesti.
Osim fizičkih i psihičkih postoje i duhovne bolesti. Nemoral, ono sve što činimo zlo – ono što ja činim i ono što drugi čini meni. Neko me napada , protiv mene govori.
I zato trebam nekoga ko je jači od mene , od ljudi koji me ugrožavaju – trebam Boga.
Jedan čovjek koji je ateist a živi pošteno, ljubi ljude, prašta , on je vjernik veći nego onaj koji ide svaki dan u crkvu a ne prašta i mrzi.
Nisu dobri ljudi koji idu u crkvu, nego oni koji idu u crkvu da bi postali dobri. Ja idem na nedjeljnu misu da bi ja postao bolji.
Tomislav Ivančić, ulomak iz knjige „Budni budite i molite”, KS
