Sastavni dio svake mise je sveta pričest. Zato je misa i ustanovljena u okviru jedne večere, zapravo gozbe kako bi se naglasio i blagovanje; jednako je tako ustanovljena i sa sadržajem istinske žrtve od koje se najčešće u povijesti spasenja blagovalo.
Sam Isus to tumači riječima Posljednje večere kad poziva: »Uzmite i jedite…!«, »Uzmite i pijte…!« On dodaje u svojem euharistijskom govoru jasne riječi kojima upozorava vjernike: »Ako ne jedete Tijela Sina čovječjega, nemate života u sebi!« Često bi se kršćani trebali sjetiti tih Isusovih riječi kako bi shvatili životnu važnost sudjelovanja na misi, a na osobit način onda i primanja svete pričesti kod svake svete mise.
Primanje svete pričesti
Žalosno je da se još uvijek mnogi vjernici kod mise ne pričešćuju. Svakako, ima onih koji to ni ne mogu zbog zapreka koje proizlaze iz pozitivnih propisa Crkve i te propise valja poštivati. Međutim, vjernici koji nemaju neke zakonske zapreke trebali bi sve učiniti da mogu biti spremni kod svete mise na kojoj sudjeluju i pričestiti se. To je najdublji način kojim vjernici sudjeluju na euharistijskom slavlju, na što potiče Crkva. Svakako, postoje i stanoviti uvjeti. Prvi i osnovni je da vjernik nema na savjesti neki smrtni grijeh. Tada bi primanje svete pričesti bilo svetogrdno. U odnosu na grijehe koji nisu smrtni, važno je iskreno se pokajati, što se redovito i čini na početku svake svete mise. Isto tako ne bi smjelo proći više od godine dana, prema crkvenom zakonu, a da se vjernik nije ispovjedio, bez obzira radi li se radi o teškim ili manje teškim grijesima.
Jednako je tako žalosno da se vjernici koji nemaju nekih zakonskih prepreka pričešćuju u okviru stanovitog minimuma. Prema crkvenom propisu to je godišnja sveta pričest koja se preporučuje da bude o blagdanu Uskrsa. Iznad tog propisa je Isusova želja da se od svake mise svi sudionici pričeste.
Pričest sakramentom Tijela i/ili Krvi Kristove
Uobičajena praksa vjernika rimokatoličkog obreda je pričest pod prilikama kruha, tj. Tijelom Kristovim. Za potpuno primanje tajne euharistije i to je dovoljno jer je Isus potpuni dar samo pod prilikama kruha, kao jednako tako i pod prilikama vina. Čak se predviđa da se u iznimnim slučajevima bolesnicima koji više ne mogu gutati krutu hranu podijeli pričest cjevčicom pod prilikama vina, tj. Presvetom Krvlju Isusovom. Ipak, za potpunije shvaćanje i doživljavanje znaka gozbe ljubavi, jela i pića, Crkva dopušta u posebnim okolnostima i prilikama da se vjernici pričeste i pod obje prilike, tj. Tijelom i Krvlju Kristovom. U praksi se to može učiniti na više načina. Prvi je način da se vjernici pričeste kao i svećenik, tj. da prime Tijelo Kristovo i blaguju, a potom prihvate kalež i piju iz njega tajnu Kristove Krvi. Moguća je i varijanta da vjernici po primljenom Tijelu Kristovu piju iz kaleža uz pomoć osobne cjevčice. Drugi je način da vjernici primaju pričest pod obje prilike umakanjem Presvetoga Tijela u Krv Kristovu i blagovanjem nakon što ih pričestitelj pozove na vjeru pričesnim usklikom: »Tijelo i Krvi Kristova!« Odgovor je: »Amen!« To je uhodani način kad ima veći broj pričesnika.
Pričest na usta i pričest na ruku
Kod pričešćivanja moguća su dva načina: pričest na usta i pričest na ruku. Iz povijesti Crkve poznato je da su se vjernici do 12. stoljeća kršćanstva pričešćivali na ruku, a da je tada ušla u Crkvu praksa pričesti na usta. To je došlo u vrijeme kad su se vjernici rjeđe pričešćivali. Poslije Drugoga vatikanskog sabora ponovno je uvedena praksa da se pričest može primiti i na ruku. Stara crkvena praksa upozorava kod pričesti na ruku da je dobro da onda jedna ruka služi dlanu druge ruke na koji se plaže Tijelo Kristovo kao prijestolje i da se tako lijepo i dostojanstveno primi taj dar. Vjernik tada odmah pred svećenikom ili u neposrednoj blizini svećenika uzme s dlana hostiju i stavi je u usta da se pričesti. Budući da je to zakonita praksa Crkve, nikakve privatne objave i strahovi ne mogu nazivati jedan ili drugi način primanja pričesti manje svetim, manje dostojnim ili čak nedostojnim. Nedostojno prima svetu pričest samo onaj tko je u smrtnom grijehu i tko nije pomiren s braćom.
Koliko puta se pričestiti
Prema duhu svete mise normalno je da se pripravljeni vjernik koji nema na duši smrtnoga grijeha svaki put pričesti. Isto je tako moguće da se vjernici pričeste i izvan mise ako toga dana nema mise, ili nema svećenika koji bi to mogao učiniti, ili traže svetu pričest iz opravdanih razloga u vrijeme kad mise nema. Redovito je i normalno za život vjernika jedna misa dnevno. Znači prema tome i jedna sveta pričest. Ipak, ako vjernici zbog zakonitih razloga, makar su se toga dana već pričestili, sudjeluju potom u istom danu na nekoj misi (sprovodna misa, misa vjenčanja, ali i u drugim prigodama), mogu se u tom istom danu pod tom misom opet pričestiti.
Zvjezdan Linić
