“Psihijatar Carl Jung jednom je rekao da nakon 25 godina rada s pacijentima, koji su patili od mentalnih oboljenja, svaki treći nije imao nikakve kliničke neuroze. Većina njih je patila od nemoći da shvate smisao i cilj života. Ono od čega većina njih je patila bila je egzistencijalna neuroza, tjeskoba i problem življenja. Pacijenti su ga znali pitati: ‘O čemu je riječ u životu? Gdje idem nakon života? Kako naći smisao?’
Možda sada mislite da ću vam reći kako trebate kleknuti na koljena i moliti se Bogu. Ne, neću. To ću vam reći poslije jer ljudi koji imaju egzistencijalne neuroze su daleko od toga da će im biti odmah bolje nakon tog čina. Nudim vam dva izbora: prvi – izađite van svoje kuće i pomognite susjedu. Oni koji pate od tjeskobe života žive samo za sebe. Njihova srca i njihove misli su postavile pregradu. Posjetite bolesne. Budite pažljivi i darežljivi prema siromašnima. Pomognite gubavcima. Jednom kada ovo učinite, počet ćete izlaziti iz ljuske. Otkrit ćete da vaš susjed nije vaš pakao, kako je Sartre pisao, već da je on dio vas i Božje stvorenje.
Drugi je izbor da dopustite sebi otvaranje iskustvima i susretima s božanskim koji će dolaziti k vama bez problema. Kažem vam: budite otvoreni. Vaše oči nemaju svjetlo. Vaše uho nema zvuk. To dolazi izvana. Hrana koju jedete dolazi također izvana. Vaš um je učen stvarima izvana koje ste čuli. Dopustite da vam životni impulsi, koji će vas usavršiti, dolaze izvana. Bez obzira koliko bili daleko od ovoga što vam govorim, oni će vam dolaziti.
Sjećam se jedne žene koja je htjela razgovor sa mnom nakon što je izgubila osmogodišnju kćer. Bila je buntovna i nije vjerovala više. Rekla mi je: ‘Želim razgovarati o Bogu.’ Rekoh joj: ‘Dobro, ja ću govoriti o njemu pet minuta, a onda vi pričajte o Njemu ili protiv Njega 45 minuta, i tada ćemo imati raspravu.’ Govorio sam oko dvije minute kada me je odjednom prekinula. Stavila je svoj prst na moja usta i rekla: ‘Slušajte, ako je Bog dobar, zašto je uzeo moju kćer?’ Ja rekoh: ‘Da bi vi možda bili ovdje i učili nešto o svrsi i smislu života.’ To je naučila i otišla u miru.
Jamčim vam da nikada nećete shvatiti svrhu i smisao života ako ne razbijete ljuske sebičnosti, zatvorenosti i ne očistite prozore svog moralnog života da biste tako dopustili ulazak sunčevih zraka. Ne biste tražili Boga da Ga već niste, na neki način, susreli.”
Fulton J. Sheen, “Život je vrijedan življenja”
