Nemoj se zavaravati da su ljudi kad ti je teško, redovito velikodušni u svom razumijevanju. Ne, oni uglavnom ne znaju ili ne žele da znaju za tvoju bol. Malo je onih koji zaista plaču s onim koji plače, malo ih je s iskrenim i bratskim suosjećanjem.
Stoga, ne pouzdavaj se previše u razumijevanje drugih. Ne govori uvijek o svojim mukama, ne dodijavaj svima, ne stvaraj oko sebe pustinju svojim tužnim, žalosnim dosadnim pričama koje nažalost nitko pravo ne želi čuti. Ne opterećuj nikad nepotrebno bližnje svojom boli. Kad ti je zaista teško, malo govori s ljudima a puno više s Bogom i s prirodom.
Budi blagi sa svima, otvoren da saslušaš muke sviju ali budi zahtijevan i jak prema samom sebi. Trpi svoju bol s dostojanstvom ljudskim i kršćanskim. Ne rasipaj joj miris i vrijednost, povjeravajući je sudu i samilosti onih koji te okružuju. Budi ljubomoran i na male križeve i na mala odricanja, jer kad se oni drže u tajnosti iz ljubavi, oni su kao mirisavi cvjetovi čiji miris udiše sama Raspeta Ljubav.
Vlč. Zlatko Sudac
