Najozbiljnije ti hvala na tvojemu uskrsnuću!
Na daru koji je mojim očima još skriven,
ali mu naslućujem nečuveni sadržaj,
zamišljam njegovu veličinu i blagoslivljam onu ljubav
kojom nam je ovaj dar tvojega uskrsnuća darovan!
Isuse, koliko si ti nevjerojatan?
Onima koji te izdadoše, osudiše, ubiše,
ti darova dar! Ti raskrili vrata!
Ti rasvijetli mrak! Ti otvori grob!
Je li moguć veći dar od uskrsnuća?
Je li moguć veći dar od života?
Koliko je križ težak,
to barem tebi ne treba ponavljati!
I kako je malo Majki, i Magdalena,
i Veronika i Šimuna Cirenaca, i Ivana pod križem!
Ti znaš koliko je smrt tjeskobna, tegobna i teška,
i zašto se ne usuđujemo pogledati
u dubinu njezinoga mraka!
Dopuštamo da grobna ploča zatvori misli srca
i okrećemo se ne bismo li u svakodnevici
izbrisali tragove što nas grobu vode!
Ali ti si, Gospodine moj, uskrsnuo!
Želio bih to objaviti svemu svijetu!
Osobito onima koji su na križu ili pod križem,
izdanima i potlačenima,
osramoćenima i prevarenima,
oskvrnjenima i pogaženima u duši!
Ti si, Gospodine moj, uskrsnuo!
Ne samo za sebe, nego i za mene! Za sve!
Otvorio si usred najmračnijega mraka
vrata svjetla, izvor života!
Ne shvaćam zašto je do tih vrata
trebalo proći preko Kalvarije
i zašto je put k nebu posut trnjem,
zašto zaglavni kamen treba natopiti suzama,
ali osjećam da je svjetlo koje me danas obasjava
snažnije i od same smrti!
Ono me grije i vodi
na svim putovima u vječni Emaus!
Don Ante Mateljan
