Poseban je današnji dan kad slavimo blagdan Gospe Fatimske. Između mnoštva blagdana koje slavimo ovaj je poseban.
Ne zato što se slavi sto godina od ukazanja u Fatimi već jer se ispunjaju milosni zahvati u povijesti čovječanstva oživljujući nanovo ovo djelo koje je Bog pripravi svima nama. Događaj koji se zbio prije sto godina bio je to Božji zahvat obavijen poniznošću, jednostavnošću poruke i znakova. Premda kad razmišljamo o Božjim interventima današnji čovjek podložan je svojevrsnoj diktaturi ispiranja mozga. Naši mediji popraćajući papin odlazak u Fatimu i proglašenje vidjelaca svetima nazivaju onako kako je to poznato samo njima a onda kažu kako papa odlazi u Fatimu gdje su se dogodila “navodna ukazanja”. Za ovaj svijet je sve navodno, a osobito o važnim stvarnostima koji čovjeka odlučuju od zabluda čovjekove manipulacije. Zašto je nešto što je Crkva proglasila mjerodavnim za neke tako nevažna i navodna. Jer poruka Blažene Djevice Marije nikad nije bila jasnija kao u Fatimi i ona danas vrijedi kao i onda prije sto godina. Lik Marije koja se štuje uvijek ima ispred nas vjernika najvažniju ulogu jer je ona zapravo izvrsni model vjernika jučer, danas i sutra. Hvalimo se da smo vjernički narod. Marijin narod. No kada se pogleda u ničemu se to ne vidi.
Prolazeći neki dan ulicama nema psovke koja nije zastupljena a osoboto na onu koja majčinski ljubi svoj narod. Blažena Djevica Marija postala je snaga utjehe u zlim vremenima a današnja vremena su zla. To je pakao na zemlji koji je postao djelom svih vrsta razvratne žalosti i općeg beznađa i ratova svih vrsta. Sve je to djelo onoga koji je izvor svake laži. Čovječastvo ljubi laž i jer je u laži u njemu nema života.
Obavijana velom milosti današnji blagdan Gospe Fatimske uvijek se veže za tajne, a nama su tajne drage. I premada ih poznajemo uvijek nam ostaje da li je sve to dano ljudima kako bi saznali sve što ima biti. Ali i ono što znamo nije nam postalo djelom života. Ništa se nije dogodilo nakon Fatime. Ostali smo isti. Umjesto majčinih savijeta mi živimo po svome. Oslanjamo se na gatalice a napuštamo izvor svetosti. Baš kako to i sveti Pavao kaže u drugoj poslanici Timoteju:“ Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka, nego će po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati.“ (2 Tim 4, 3-5)
Sve što današnji čovjek ima ispred sebe uvijek traži lagodnost i brzi Božji intervent. Nema nam druge nego poslušati Mariju koja nam i danas govori kao i vidiocima: “Svaki dan molite krunicu da biste izmolili mir u svijetu i kraj rata.“ To je ono što smo zaboravili. Ispred današnjeg ekranskog teleta klanjamo se i po nekoliko sati gledajući svoje omiljene serije, prepucavanja i igrice s ljudskim životima, no izmoliti krunicu to je dosadno i teško. Raspravljamo u kafićima o jako bitnim temama djeleći svoje mudre savijete po nekoliko sati ali sat vremena u crkvi je užasno. I onda sve nam je preteško kad treba ulagati u sebe i svoj život. A onda kako smo posijali tako i žanjemo.
No ako se ne vratimo onom što nosi radost života i dalje će mo nastaviti živjeti u paklu svoje neostvarenosti. Rekla je o sebi: „Ja sam Gospa od svete krunice.“ To je njezino ime. A ostvština: „Neka se krunica nastavi svaki dan.“ Što moraju i za što moliti: “Moraju se popraviti i moliti za oproštenje svojih grijeha.“ A izvor uslišanja molitava ima i spasonosni uvijet i Njezina zadanja rečenica u ukazanjima:“Neka više ne vrijeđaju Gospodina Boga našega koji je već toliko izvrijeđan.“ Tada sve naše nakane pred ovim zalogom ljubavi mogu donjeti ploda. Neozbiljno bi danas bilo ponovno se vratiti starim navikama. Započnimo nanovo ostvarivati sebe i svoje živote.
Danas se posvetite Njezinom majčinskom srcu, posvetite svoju obitelj, svoju djecu, svoje stare i bolesne. Činite žrtve i molite. Marijo majko naša, ti koja si izvor svake svetosti i ljubavi. Vodi nas u našem životu, rasvijetli nas milošću Duha Svetoga, a svojim majčinskim srcem učini nas dionicima radosti, i blagoslovi sve naše dane.
Don Damir Bistrić
